ULOGE:
Sean Connery (William od Baskerwille-a),
Christian Slater (Adso od Melk-a),
F. Murray Abraham (Bernardo Gui),
Elya Baskin (Severinus),
Michael Lonsdale (opat)

SCENARIJ:
Andrew Birkin,
Gérard Brach,
Howard Franklin,
Alain Godard (prema romanu Umberta Eca “Ime ruže”)

FOTOGRAFIJA:
Tonino Delli Colli

GLAZBA:
James Horner

MONTAŽA:
Jane Seitz

SCENOGRAFIJA:
Francesca Lo Schiavo

KOSTIMI:
Gabriella Pescucci

Sadržaj:

Rano 14. stoljeće, sjeverna Italija. Iskusni franjevac William od Baskervillea i njegov mladi novak Adso od Melka stižu u benediktanski samostan. Tamo se treba održati važna teološka konferencija, i baš uoči nje zbije se neočekivan smrtni slučaj – čini se da je mladi iluminator počinio samoubojstvo. Poznat po svojoj analitičkoj deduktivnoj metodi, William uvjeri nadstojnika samostana da mu dozvoli da istraži slučaj. No u danima što dolaze uslijedit će nove neobične smrti u prostorima samostana…
 

Medjevalist i semiotičar Umberto Eco proslavio se 1980. svojim debitantskim romanom „Ime ruže“, kapitalnim djelom postmodernističke poetike prodanim širom svijeta u više od pedeset milijuna primjeraka. Roman je spoj detekcijskog žanra te biblijskih analiza, studija srednjovjekovlja, semiotike i teorije književnosti, obilježen brojnim metatekstualnim postupcima, podjednako privlačan takozvanom upućenom i takozvanom širem čitateljstvu. Sineast Jean-Jacques Annaud, do tad najpoznatiji po Oscarom za najbolji strani film nagrađenom debiju „Crno-bijelo u koloru“, antikolonijalnoj satiri, te po avanturističko-antropološko-ljubavnom ostvarenju „Rat za vatru“ smještenom u prahistorijsko doba, oduševio se „Imenom ruže“ i uspio dobiti od Eca dobiti filmska prava, uvjerivši ga da je on jedini čovjek koji autorov roman može pretvoriti u respektabilan film.

Annaud je naime bio fasciniran srednjovjekovnim crkvama i odlično je poznavao grčki i latinski, te se smatrao najkompetentnijim među filmskim autorima onog vremena za adaptaciju romana. Za film se pripremao četiri godine putujući Amerikom i Evropom, u potrazi za lokacijama i glumcima što zanimljivijih i ekspresivnijih lica, a zanimljivo je da u glavnoj ulozi isprva nije želio Seana Conneryja, smatrajući da on sa sobom nosi balast uloge po kojoj je postao najpoznatiji – Jamesa Bonda. Međutim na čitaćim probama glumac ga je oduševio, no angažman Conneryja odbio je američku filmsku kuću Columbia Pictures od sudjelovanja u produkciji, jer je Conneryjeva karijera tada bila u silaznoj putanju i nije se činilo izglednim da se može oporaviti. No dogodilo se upravo to – „Ime ruže“ vratilo je Conneryja u orbitu, a uslijedili su brojni drugi naslovi kojima se dokazao kao glumac od formata, usput osvojivši i Oscara za nastup u „Nedodirljivima“ Briana De Palme.

Film je doduše slabo prošao u američkim kinima, ali u evropskim bio je hit, zaradivši ukupno oko 70 milijuna dolara. Kritike su bile podijeljene, a sam Eco isprva je bio toliko nezadovoljan adaptacijom da je odlučio da više nikad neće dozvoliti da se neko njegovo djelo ekranizira. No četvrt stoljeća kasnije bio je puno pomirljiviji, shvativši da Annaud nije mogao za 140 minuta trajanja filma u njega staviti sve raznovrsne romaneskne sastojke, od kojih neke vrlo zahtjevne, te da je bilo normalno da se odluči ponajprije za jednu liniju djela, onu žanrovsku, detekcijsku. Tako da je Eco na kraju zaključio da je riječ dobrom filmu. I doista je tako, filmska verzija „Imena ruže“ nužno je pojednostavljena u odnosu na književni izvornik, uostalom na špici je napisano da je riječ o palimpsestu romana, no ono što je ostalo vrlo dobro je oblikovano.

Annaud je kreirao vrlo opipljivu atmosferu inzistirajući na naturalističkom pristupu i garniravši ga proplamsjajima ljepote čiji su glavni nositelji dvoje mladih – Adso u odličnoj izvedbi buduće (relativno kratkotrajne) zvijezde Christiana Slatera i neimenovana djevojka koju je utjelovila gotovo debitantica Valentina Vargas, glumica doista fascinantne pojavnosti. „Ime ruže“ nije bilo samo uspješno u (ponajprije evropskim) kinima, nego je dobilo i niz priznanja, od koji su najvažnije dvije nagrade BAFTA Britanske filmske akademije – za najboljeg glumca (Connery) i masku, te César za najbolji strani film.    

Autor komentara: Damir Radić 

 

Ulaznice za projekciju 13. 04. u 21:00 moguće je kupiti online OVDJE ili na blagajni KIC-a sat vremena prije početka.

boja, 131'