ULOGE:
Sergio Corrieri (Alberto),
Salvador Wood,
José Gallardo (Pedro),
Raúl García (Enrique),
Luz María Collazo (Maria / Betty),
Jean Bouise (Jim)

SCENARIJ:
Enrique Pineda Barnet,
Evgenij Evtushenko

FOTOGRAFIJA:
Sergej Urusevskij

GLAZBA:
Carlos Fariñas

MONTAŽA:
Nina Glagoleva

Sadržaj:

Prva od četiri priče koje se odigravaju neposredno pred početak Kubanske revolucije 1953. i tijekom njezina trajanja, a kroz koje gledatelje vodi naratorica kao glas Kube, govori o tome kako su strani kapitalisti u vrijeme prije revolucije eksploatirali mlade djevojke u Havani te ih prisiljavali na prostituciju. Jedna od tih djevojaka bila je i Marija, plemenita cura koja je živjela u baraci u predgrađu Havane i maštala o udaji za prodavača voća Renea. U drugoj priči bogati zemljoposjednik svoju zemlju proda američkoj tvrtki United Fruit Company, nakon čega svom siromašnom radniku, napoličaru Pedru, bude oduzeta zemlja na kojoj živi, te on bude prisiljen odseliti skupa s obitelji. U trećoj priči pratimo kako studenti sveučilišta u Havani predvođeni energičnim Enriqueom organiziraju prosvjede protiv diktature Fulgencija Batiste, da bi Enrique nezadovoljan razvojem događaja odlučio pokušati ubiti šefa policije. Četvrta priča prati skromnog seljaka Mariana koji se nakon prvotnog odbijanja naposljetku ipak odluči priključiti pobunjenicima Fidela Castra u njihovu trijumfalnom pohodu na Havanu.

Četiri godine nakon što je romantičnom ratnom dramom Ždralovi lete osvojio Zlatnu palmu i Posebno priznanje na festivalu u Cannesu, ruski filmaš Mihail Kalatozov započeo je rad na rusko-kubanskom projektu za koji su scenarij napisali glasoviti ruski pjesnik Jevgenij Jevtušenko i kubanski scenarist i redatelj Enrique Pineda Barnet. Projekt je realiziran u sklopu pokušaja režima Fidela Castra da se nedugo nakon revolucije, a u izolaciji od strane SAD-a s kojim su diplomatske i trgovačke veze prekinute 1961. godine, okrene Sovjetskom Savezu, od kojeg su se tražile gospodarska i vojna pomoć, ali i potpora u razvoju nove kubanske kinematografije. Suradnja je ostvarena, a Kalatozov je po dolasku na Kubu za potrebe snimanja dobio izdašnu pomoć u ljudstvu i tehnici, kao i veliku kreativnu slobodu. Tako je od sovjetske ratne mornarice na uporabu dobio posebne uređaje za brisanje vode sa stakla, a zahvaljujući radu sa svojim stalnim suradnikom, snimateljem Sergejem Urusevskim, Kalatozov je za vrijeme snimanja primijenio niz inovativnih izvedbenih postupaka poput dugih i za ono vrijeme izuzetno atraktivnih vožnji kamere, svojevrsne preteče kasnijeg Steadicama. Rezultat je vizualno dojmljivo no ideološki tezično ostvarenje pomalo naivno i neuvjerljivo u svojoj propagandnoj dimenziji, u radu na kojem se Kalatozov nadahnuo Sergejem Ejzenštejnom, želeći kreirati epski prikaz kubanske revolucije temeljen na inovativnom snimateljskom izrazu. Pretprodukcija je trajala dulje od godine dana, tijekom koje su se detaljno razrađivali scenarij i vizualni efekti, a snimanje je započelo nedugo nakon dramatičnih događaja u Zaljevu svinja i kubanske raketne krize. Za restauraciju filma 1994. godine najzaslužniji su glasoviti redatelji Martin Scorsese i Francis Ford Coppola.

c/b, 140'