ULOGE:
Omero Antonutti (Agustín Arenas),
Sonsoles Aranguren (Estrella,
8 godina),
Icíar Bollaín (Estrella,
15 godina),
Lola Cardona (Julia,
Agustínova supruga),
Rafaela Aparicio (Milagros)

SCENARIJ:
Víctor Erice (prema priči Adelaide Garcíe Morales)

FOTOGRAFIJA:
José Luis Alcaine

GLAZBA:
Enric Granados

MONTAŽA:
Pablo G. del Amo

Sadržaj:

Negdje na sjeveru Španjolske tijekom 50-ih godina prošlog stoljeća, djevojčica Estrella Arenas živi sa strogom i brižnom majkom Julijom te s blagim i melankoličnim ocem Augustínom, kojeg djevojčica obožava. Obitelj živi razmjerno situiranim životom, ponajviše zahvaljujući Augustínovom bavljenju vidovnjaštvom. No otac zna povremeno neočekivano nestati, a tada se Estrella pretvara u malu detektivku koja želi otkriti pozadinu očevih nestanaka. U njezinu djetinjstvu otac predstavlja svijet tajni i zagonetki, pa će Estrella tako otkriti da je on čini se opsjednut ženom imena Irene Ríos, filmskom glumicom koju je Augustín poznavao godinama ranije, prije no što ga je Francov režim zatvorio ubog određenih republikanskih aktivnosti. Štoviše, otac je tada bio snažno zaljubljen u Irene, a ta ljubav još uvijek nije nestala. Kad s roditeljima otputuje u kratki posjet staroj gospođi Milagros, nekadašnjoj očevoj dadilji, Estrella će doznati da je Augustín u djetinjstvu i mladosti živio na jugu zemlje te da je bio žestoko sukobljen sa svojim ocem nacionalistom.

Drugi od svega tri dugometražna ostvarenja u gotovo šest desetljeća dugoj karijeri kultnog španjolskog scenarista i redatelja Víctora Ericea (Dunjin cvijet, Korespondencija: Víctor Erice – Abbas Kiarostami) sjetno je ostvarenje snimljeno deset godina nakon njegova znamenitog prvijenca Duh košnice. Polazeći od dvije godine ranije objavljene istoimene pripovijesti španjolske književnice Adelaide Garcíje Morales, Erice nije mogao u potpunosti i do kraja realizirati planiranu inačicu adaptacije priče Jug, koja izvorno završava na jugu Španjolske. Naime, snimanje filma je zaustavljeno navodno zbog božićnih blagdana i nikad se nije nastavilo, a sam autor je o pozadini toga nerado i škrto govorio. Među pretpostavkama o pozadini toga je i ona da je Ericeu isprva bilo obećano dovršavanje filma, a kad se to stalo razvlačiti obećano mu je snimanje drugog dijela kao zasebne cjeline, da bi on, izabravši šutnju i shvativši da od obećanja neće biti ništa, naposljetku od snimljenog materijala montirao zaokruženu filmsku priču. Ta je priča potom poslana na festival u Cannes, gdje je prikazana u službenoj konkurenciji i proglašavana remek-djelom. Unatoč formalnoj nedovršenosti, dio kritike film Jug drži najprofinjenijim i redateljski najzrelijim ostvarenjem Víctora Ericea, kao i jednim od najznačajnijih španjolskih filmova svih vremena.

boja, 95'