Kaja, ubit ću te
igrani, ratna drama, Jadran film, Hrvatska, 1967
REŽIJA: Vatroslav Mimica
ULOGE:
Zaim Muzaferija (Kaja Sicilijani),
Uglješa Kojadinović (Piero Coto),
Antun Nalis (gradski uglednik Tonko),
Jolanda Ðačić (Mare Karantanova),
Izet Hajdarhodžić (redikul Ugo Bala),
Husein Čokić (Nikica),
Aljoša Vučković (ilegalac),
Boris Dvornik
SCENARIJ:
Kruno Quien,
Vatroslav Mimica
FOTOGRAFIJA:
Frano Vodopivec
GLAZBA:
arhivska
MONTAŽA:
Joja (Josip) Remenar
Sadržaj:
Dolazak rata i radikalnih političkih podjela unese tjeskoban nemir u idilični ugođaj dalmatinskog gradića. Dojučerašnji prijatelji počnu životno ugrožavati jedni druge, tako i Piero, koji je postao crnokošuljaš, dolazi u sukob s dobrodušnim vlasnikom dućana Kajom, koji je suradnik pokreta otpora...
Najistaknutiji hrvatski doprinos svjetskom radikalnom modernizmu u igranom filmu zasigurno je trilogija Vatroslava Mimice (Prometej s otoka Viševice, 1964; Ponedjeljak ili utorak, 1966; Kaja, ubit ću te, 1967), a njen vrhunac zadnji je dio trilogije Kaja, ubit ću te. Priča u filmu gotovo ne postoji, a temelj filma jest njegova impresivna vizualna ljepota koja seže od nježno poetskog do nadrealističkog i grotesknog. Grad Trogir postaje lik u filmu, a prikazom njegovog raspadanja sugerira se premoć prirode, odnosno, zlih ljudskih nagona nad civilizacijom. Mimica inovativno unosi i etnografske elemente te elemente horora u film. Na projekciji na pulskom filmskom festivalu publika je žestoko izviždala film, a danas je on neupitni klasik hrvatske kinematografije.
Film će imati engleske podnaslove.
boja, 35 mm, 81'