ULOGE:
Iva Janzurová (Krista),
Jaromír Hanzlík,
Ludek Munzar,
Ladislav Jandos,
Zdenek Jarolímek

SCENARIJ:
Karel Kachyna,
Jan Procházka

FOTOGRAFIJA:
Josef Illík

GLAZBA:
Jan Novák

MONTAŽA:
Miroslav Hájek

Sadržaj:

Češka pokrajina Južna Moravska početkom svibnja 1945. godine, pred sam kraj Drugog svjetskog rata. Mlada Krista Čehinja je čijeg su supruga objesili okupatori, i koja zbog toga intenzivno mrzi i njemačke vojnike i rat kao krajnje nehumano i bezobzirno stanje. Okupatorska vojska je u raspadu i vojnici bježe s bojišta, a među njima su i dvojica austrijskih vojnika, stariji koji je ranjen i mlađi, koji Kristu prisile da im pomogne u planiranom bijegu u Austriju. Morajući surađivati s njima, ona ih namjerno počne voditi u pogrešnom smjeru, usput smišljajući način na koji bi ih obojicu mogla ubiti. Ona im tako postupno krade streljivo i dijelove oružja, a prema njima se odnosi ili ravnodušno ili otvoreno neprijateljski, neprestano vrebajući priliku za napad. Ali kad se jednom prilikom nepromišljeno oda, vojnici ju odvedu u šumu i tamo ostave, te nastave bijeg u zaprežnim kolima. A kad ih ona ipak uspije sustići, otkrit će da je stariji vojnik preminuo od zadobivenih rana, te da se mlađi priprema sahraniti ga. No pitanje je hoće li Krista smoći snage za osvetu kad se nađe u prilici za to.

Godine 1966. prikazana u konkurenciji prestižnog Međunarodnog filmskog festivala u Karlovym Varyma, izvrsna ratna drama suscenarista i redatelja Karela Kachyňe još je jedan autorov film koji je u vrijeme premijere proglašavan kontroverznim. Štoviše, slično njegovom filmu Uho, provokativnoj drami koja je snimljena 1970. godine da bi zbog kritičkog stava prema komunističkom režimu u Čehoslovačkoj onog vremena bila proglašena nepodobnom te je dva desetljeća provela u „bunkeru”, i ovo je ostvarenje iz sličnih razloga dijelom dočekano na nož, da bi kasnije doživjelo i sličnu sudbinu. U vrijeme premijere neki su ga kritičari proglašavali „sramotnim ideološkim zlom”, kao i antičeškim, antinjemačkim i antipartizanskim djelom, da bi nakon invazije Varšavskog pakta na Čehoslovačku 1968. godine također bio zabranjen za distribuciju. Dok je u filmu Uho Kachyňa na vrlo intrigantan i sugestivan način prikazao strah ljudi od društveno-političkog sustava koji su sami izgradili, u ovom maestralno režiranom, pesimističnom i naglašeno turobnom ostvarenju dojmljiva ugođaja kreirao je snažnu moralku o okrutnosti i bezdušnosti rata, bez obzira na kojoj se strani pojedinci i pojedinke nalazili, jer su okrutnost i zanemarivanje detalja zajednički baš svim stranama. Zbog proskribiranja ovih filmova, redatelj se tijekom 70-ih godina usmjerio ponajviše na filmove za djecu, u kojima je ne samo nastavio demonstrirati redateljsko umijeće, nego je iskazao i zavidno poznavanje ljudske psihologije, osobito dječje, primjerice u sjajnoj obiteljskoj drami Opet preskačem lokve. U filmu Kočija za Beč svakako vrijedi izdvojiti impresivnu crno-bijelu fotografiju Josefa Illíka, glazbu Jana Nováka koja dodatno podcrtava dramatičnost i emotivnost zbivanja te izvrsne glumačke interpretacije postave predvođene popularnom češkom glumicom Ivom Janzurovóm, koja se odlično snalazila i u komičnim i u zahtjevnim dramskim ulogama.

c/b, 78'