Koncert (1954)
igrani, melodrama, Hrvatska, 1954
REŽIJA: Branko Belan
							                                                                        
                          ULOGE:
                            Nada Škrinjar (Ema),
 Miroslav Petrović (Berislav),
 Sonja Šagovac (Gretina majka),
 Marija Piro (Greta),
 Rudolf Kukić (Max Gasparelli),
 Branko Špoljar (Edmund Glojzner),
 Relja Bašić (Bartol),
 Boris Buzančić (voditelj SKUD-a)
                        
                          SCENARIJ:
                            Vladan Desnica (prema sinopsisu Branka Belana)
                        
                          FOTOGRAFIJA:
                            Oktavijan Miletić
                        
                          GLAZBA:
                            Silvije Bombardelli i arhivska (Klavirski koncert Petra Iljiča Čajkovskog,
 pjesma Lili Marlen; autor pjesme Heroji mladi: Emil Cossetto)
                        
                          MONTAŽA:
                            Radojka Ivančević
                        
                          Sadržaj:
                            
U proljeće 1945. učiteljica klavira Ema prisjeća se svojeg života kroz četiri vremenski razdvojene priče koje povezuje motiv klavira. Kao djevojčica, Ema se ozlijedi u očajničkom pokušaju da zadrži klavir kojeg obožava. Godinama kasnije, Ema se nesretno zaljubi u dirigenta Berislava koji podučava učenicu sviranju na spomenutom klaviru. U trećoj priči pratimo vjenčanje kojemu Ema prisustvuje kao članica glazbenog kvarteta. U zadnjoj priči početkom drugog svjetskog rata, Ema u gostioni ugleda Berislava, koji se skriva od ustaške patrole.
Isprva podcijenjen, Koncert je 1970-ih godina revaloriziran i priznat kao jedno od najuspjelijih ostvarenja hrvatskog filma te djelo koje najavljuje kasniji dolazak modernizma u hrvatsku kinematografiju. Svaka od četiri retrospekcijske priče klasično je napisana i režirana, ali neobično jest da je svaka priča drugačijeg stila i atmosfere (od sentimentalne i sjetne do komične i satirične). Iako u filma nema tipičnog modernističkog premještanja radnje u unutarnji svijet likova, centar filma jest Emin turobni pogled na svijet i njen pokušaj pronalaska spasa kroz glazbu. Filmu u doba premijere nije bila naklonjena ni državotvorna kritika, jer u okvirnoj priči filma Emin osobni pesimizam dominira nad kolektivnim oduševljenjem socijalističke omladine. U filmu je svoju debitantsku ulogu ostvario Relja Bašić.
c/b, 35 mm, 92'