U proljeće 1945. učiteljica klavira Ema prisjeća se svojeg života kroz četiri vremenski razdvojene priče koje povezuje motiv klavira. Kao djevojčica, Ema se ozlijedi u očajničkom pokušaju da zadrži klavir kojeg obožava. Godinama kasnije, Ema se nesretno zaljubi u dirigenta Berislava koji podučava učenicu sviranju na spomenutom klaviru. U trećoj priči pratimo vjenčanje kojemu Ema prisustvuje kao članica glazbenog kvarteta. U zadnjoj priči početkom drugog svjetskog rata, Ema u gostioni ugleda Berislava, koji se skriva od ustaške patrole.
Isprva podcijenjen, Koncert je 1970-ih godina revaloriziran i priznat kao jedno od najuspjelijih ostvarenja hrvatskog filma te djelo koje najavljuje kasniji dolazak modernizma u hrvatsku kinematografiju. Svaka od četiri retrospekcijske priče klasično je napisana i režirana, ali neobično jest da je svaka priča drugačijeg stila i atmosfere (od sentimentalne i sjetne do komične i satirične). Iako u filma nema tipičnog modernističkog premještanja radnje u unutarnji svijet likova, centar filma jest Emin turobni pogled na svijet i njen pokušaj pronalaska spasa kroz glazbu. Filmu u doba premijere nije bila naklonjena ni državotvorna kritika, jer u okvirnoj priči filma Emin osobni pesimizam dominira nad kolektivnim oduševljenjem socijalističke omladine. U filmu je svoju debitantsku ulogu ostvario Relja Bašić.