Lica
Faces, igrani, SAD, 1968
REŽIJA: John Cassavetes
ULOGE:
John Marley,
Gena Rowlands,
Lynn Carlin,
Fred Draper,
Seymour Cassel,
Val Avery
SCENARIJ:
John Cassavetes
FOTOGRAFIJA:
Al Ruban,
Maurice McEndree,
Haskell Wexler
MONTAŽA:
Maurice McEndree,
Al Ruban,
John Cassavetes
Sadržaj:
Brak sredovječnih supružnika Richarda i Marije Forst počet će se raspadati u 14. godini njihova bračnog života. Ni Richard ni Maria nisu zadovoljni međusobnim odnosom, a situacija će se osobito pogoršati nakon što Richard jednog dana Mariji objavi da ju namjerava napustiti. Tijekom sljedeće noći oni će se novonastalim okolnostima pokušati prilagoditi na različite načine, pa dok će se Richard najprije zabaviti u društvu svojih poslovnih kolega da bi potom posjetio prostitutku Jeannie Rapp, Maria će u društvu dobrih prijateljica upoznati mladog hipija Cheta. No ni te im veze neće donijeti zadovoljstvo, a Maria će shvatiti da u vremenu provedenom s Chetom pronalazi podjednako zadovoljstva kao i u braku s Richardom.
Drama scenarista i redatelja Johna Cassavetesa (Sjene, Žena pod utjecajem, Gloria), na festivalu u Veneciji 1968. godine ovjenčana nagradom Pasinetti za najbolji film i Kupom Volpi za najboljeg glumca Johna Marleyja, te sljedeće godine nominirana za tri Oscara, jedno je od prvih modernih nezavisnih art-ostvarenja. Djelo izvorno realizirano u trajanju od čak šest sati (ta kopija nažalost nije sačuvana) posljednji je autorov film snimljen crno-bijelom fotografijom, ostvarenje koje je Cassavetes pokušavao realizirati nekoliko godina te je u cilju prikupljanja potrebnih novčanih sredstava pristao glumiti u čak pet filmova, uključujući izuzetno popularnu ratnu dramu Dvanaest žigosanih Roberta Aldricha. Film naglašene autentičnosti ostvaren ´cinema vérité´ stilom odlikuje se izvrsnim glumačkim izvedbama ostvarenima u kontinuitetu, učinkovitom uporabom kamere iz ruke, težnjom ka stvaranju nesimetričnih kompozicija s neusklađenim osvjetljenjem i fokusom, dominacijom krupnih planova koji doprinose uznemirujućem ugođaju, zrnatom fotografijom te efektnim vožnjama kamere i krupnim planovima, a rezultat svega je cjelina dokumentarističkog prosedea i podjednake uvjerljivosti. Film tijekom snimanja kojeg je na setu boravio i Steven Spielberg, koji je promatrajući Cassavetesa usvajao redateljsku vještinu, te koji je autor dijelom snimio i u vlastitoj kući, mračno je, depresivno i pesimistično ostvarenje u kojem se nijedan od likova ne može nadati boljoj budućnosti.
c/b, 130'