Ljubavi jedne plavuše
Lásky jedné plavovlásky, igrani, Čehoslovačka, 1965
REŽIJA: Miloš Forman
ULOGE:
Hana Brejchová (Andula),
Vladimír Pucholt (Milda),
Vladimír Mensik (Vacovsky),
Ivan Kheil (Manas),
Jirí Hrubý (Burda)
SCENARIJ:
Miloš Forman,
Jaroslav Papousek,
Ivan Passer,
Václav Sasek
FOTOGRAFIJA:
Miroslav Ondrícek
Sadržaj:
Mlada Andula romantična je djevojka koja sredinom 60-ih godina prošlog stoljeća živi u češkom provincijskom gradiću. Ona radi u gradskoj tvornici koja većinom zapošljava žene, a nestašica muškaraca u mjestu rješava se na razne načine, pa tako i organiziranim dovođenjem vojnika iz pričuve. Intenzivno pateći od nedostatka muške pozornosti, Andula se u potrazi za ljubavlju upušta u površne avanture s oženjenim lovcem i lokalnim mladićem. Kad u gradiću bude organizirana plesna zabava na koju će biti pozvane djevojke iz tvornice i vojni rezervisti, Andula će upoznati naočitog praškog pijanista Mildu, člana glazbenog sastava iz Praga. Nakon što iste večeri zaključi da je pronašla ljubav svog života, Andula će se iznenaditi kad dozna da se Milda već sutradan vraća u Prag. Sigurna u svoj izbor, ona će odlučiti otputovati u Prag te Mildu posjetiti u njegovu domu. Međutim, neće ni slutiti da će ondje doživjeti neugodno iskustvo upoznavanja njegovih roditelja.
Godine 1965. prikazana u konkurenciji festivala u Veneciji te dvije godine kasnije nominirana za Oscara u kategoriji najboljeg filma na stranom jeziku, sjajna crnohumorna romantična drama suscenarista i redatelja Miloša Formana koja je također 1967. nominirana i za Zlatni globus u kategoriji najuspjelijeg ostvarenja na stranom jeziku, film je u kojem je razvidno redateljevo dokumentarističko zaleđe. U djelu u kojem su humor i romantika spretno isprepleteni s neveselim temama Forman gotovo dokumentarističkim prosedeom maestralno prikazuje stvarnost u kojoj je mnogo tjeskobnih detalja. Humor najvećim dijelom počiva na kontrastiranju takvih detalja i šire stvarnosti s osobnostima i ponašanjem likova koji se zahvaljujući emotivnosti i romantici izdvajaju iz takvog konteksta. U djelu priču i scenarij kojeg je sukreirao glasoviti redatelj i scenarist Ivan Passer, Formanov veliki prijatelj te autor humorne glazbene drame Intimna rasvjeta, jednog od najznačajnijih filmova iz tzv. ´zlatnog razdoblja´ čehoslovačke kinematografije, humor se gradi na spretnom eksploatiranju nespretnosti i nelagode, primjerice u sekvenci plesa u kojoj djevojke i žene traže partnere. Režija je sigurna i sugestivna, fotografija kasnije slavnog snimatelja Miroslava Ondríčeka, kojeg je Formanu preporučio upravo Passer, atmosferična je i vrlo efektna, a redatelj se tijekom snimanja oslonio i na raspoložene nastupe glumačke postave u kojoj su mahom naturščici i početnici. Pritom im je u načelno definiranim scenama ostavio dosta slobode za improvizaciju, što su glumci iskoristili za kreiranje spontanih situacija i reakcija. Prvo ostvarenje kojim se Forman afirmirao i izvan granica tadašnje Čehoslovačke predstavlja odličan primjer onodobnog kvalitativnog uspona uglavnom češke, ali i slovačke kinematografije, s naglascima na osobito efektno humorno prikazivanje ozbiljnih dramskih situacija, čime se gledatelje vješto vezuje uz likove te njihove priče i drame, a postiže se i intenzivniji emotivni i dramski učinak. U korijenu svega je, dakako, tipični češki humor, kojeg je i Forman obilno baštinio u svojim filmovima, baš kao što je u jednostavnim pričama uspijevao prikazati istinske i bezvremenske emocije.
c/b, 88'