ULOGE:
Toni Servillo (Silvio Berlusconi / Ennio Doris),
Elena Sofia Ricci (Veronica Lario),
Riccardo Scamarcio (Sergio Morra),
Kasia Smutniak (Kira),
Euridice Axen (Tamara),
Fabrizio Bentivoglio (Santino Recchia)

SCENARIJ:
Paolo Sorrentino,
Umberto Contarello

FOTOGRAFIJA:
Luca Bigazzi

GLAZBA:
Lele Marchitelli

MONTAŽA:
Cristiano Travaglioli

Sadržaj:

Od 2006. do 2010. godine talijanski medijski tajkun Silvio Berlusconi, zacijelo najkorumpiraniji parlamentarni poslanik u povijesti Apeninskog poluotoka, bio je okružen šarolikom svitom poslovnih ljudi i ambicioznih političara, među kojima je bio i uspjeha željan Sergio. U tom razdoblju okruživali su ga glamur, droga i razuzdane zabave pored bazena, no nekad davno Silvio je bio ambiciozni mladić koji je želio napustiti rodni provincijski gradić i u Rimu ostvariti zavidnu karijeru. A da bi u tome i uspio morat će posegnuti za prljavim metodama, za trgovinom atraktivnim mladim djevojkama i ženama iz eskort-službe. Dok je gradio veliko i iznimno utjecajno medijsko carstvo, kao i dok je bio u braku sa svojom drugom suprugom Veronicom Lario, Silvio je na svom platnom spisku imao veliki broj privlačnih žena s kojima je organizirao ´bunga bunga´ zabave, koje su bile vrlo popularne među njegovim prijateljima i poslovnim suradnicima. A u razvratnom životu ništa ga nije moglo omesti, pa ni raspad braka s Veronicom.

Biografska drama autora priče, suscenarista i redatelja Paola Sorrentina, čiji je scenarij sukreirao njegov česti suradnik Ubmerto Contarello, koji je pak jedinu od dosad četiri nominacije za prestižnu nacionalnu filmsku nagradu David Di Donatello potvrdio za njihovu zajedničku suradnju u humornoj pustolovnoj drami Ovo mora biti pravo mjesto, provokativna je i razorna politička satira fokusirana na raskrinkavanje kompleksne osobnosti i motivacija kontroverznog Silvija Berlusconija. Njega sjajno tumači autorov stalni suradnik Toni Servillo, koji se upravo kroz nastupe u Sorrentinovim filmovima specijalizirao za uloge muškaraca kasnije srednje dobi obilježenih odsutnim pogledima i kontemplativnom šutljivošću, ljudi koji su svjesni da se nalaze na životnim prekretnicama kao i da su prestari za radikalne promjene, ali i još uvijek dovoljno mladi da olako odustanu od mogućnosti takvih promjena. Ostvarenje koje je u Italiji prikazivano u dva dijela smatra se najprovokativnijim i najrazuzdanijim Sorrentinovim filmom, što je i razumljivo jer se u njemu prikazuje dekadencija iznimnih razmjera. No posrijedi je i inteligentno koncipirano, promišljeno i vizualno estetizirano djelo u kojem je autor uz pomoć svog stalnog suradnika, snimatelja Luce Bigazzija koji je upravo za rad sa Sorrentinom na filmu Div nagrađen u Cannesu, te također čestog suradnika, skladatelja Lelea Marchitellija, s kojim je radio na Velikoj ljepoti te serijama Mladi papa i Novi papa, kroz Berlusconijev lik kreirao metaforički prikaz uspona i pada čitavog talijanskog društva. Cjelina koja efektno balansira na granici između pomaknuto zabavne i ritmične satire te uznemirujuće i gotovo nadrealne groteske kritičku oštricu usmjerava duboko u vladajuće strukture talijanske države, razotkrivajući svu surovost društvene i političke moći temeljene na liku beskrupuloznog manipulatora naglašene i potencijalno vrlo opasne karizme. Sorrentinov pogled na Berlusconija nudi znatno više od puke kontroverze i ozloglašenosti, jer on kroz likove kakav su Sergio i njemu slični u širem rasponu prikazuje ljudsku ispraznost te bolesnu ambiciju za stjecanjem slave i moći.

boja, 151'