ULOGE:
Harrison Ford (dr. Richard Walker),
Betty Buckley (Sondra Walker),
Emmanuelle Seigner (Michelle),
Gérard Klein (Gaillard),
Yves Rénier (inspektor)

SCENARIJ:
Roman Polanski,
Gérard Brach

FOTOGRAFIJA:
Witold Sobocinski

GLAZBA:
Ennio Morricone

MONTAŽA:
Sam O'Steen

Sadržaj:

Markantni američki kardiolog Richard Walker sa suprugom Sondrom stiže u Pariz, gdje mora održati predavanje. Richard i Sondra su upravo u Parizu prije dvadeset godina proveli medeni mjesec, a sad planiraju njegov formalno poslovni boravak u ´gradu svjetlosti´ iskoristiti da što više vremena provedu u ugodnom romantičnom okruženju. No svi njihovi planovi poći će po zlu nakon što, nedugo poslije pogrešnog preuzimanja tuđe prtljage i smještanja u apartman hotela Le Grand, Sondra netragom nestane. Kad shvati da je nema ni u sobi niti u hotelu, Richard će biti prisiljen dati se u potragu za njom. A kad uskoro zaključi da Sondru čini se nitko nije vidio, te da mu ni policija ne može pomoći, Richard će se naći na ulicama Pariza, na kojima mu se zbog nepoznavanja jezika neće biti lako snaći. Ipak, u traganju za suprugom pomoći će mu atraktivna ´slučajna suputnica´ Michelle, vlasnica kovčega kojeg su on i Sondra greškom preuzeli u zračnoj luci. Njih dvoje će ubrzo upoznati pariško podzemlje i suočiti se s međunarodnim terorizmom i švercerima sofisticiranog oružja.

Realizirana u suprodukciji Francuske i SAD-a, odnosno studija Warner Bros. i The Mount Company, hičkokovska triler-drama suscenarista i redatelja Romana Polanskog atraktivno je i prilično uspjelo ostvarenje za koje su scenaristički predložak uz samog redatelja napisali francuski scenarist i redatelj Gérard Brach te nepotpisani oskarovac Robert Towne i u ono vrijeme debitant Jeff Gross. Gérard Brach se tijekom karijere istaknuo i predlošcima za humornu dramu Jean de Florette Claudea Berrija te pustolovnu dramu Rat za vatru i filozofičnu krimi-dramu Ime ruže Jeana-Jacquesa Annauda. Zahvaljujući izraženoj sklonosti ka morbidnom, pomaknutom i nadrealnom, kao i specifičnom crnom humoru, tijekom gotovo tri desetljeća često je surađivao s Polanskim, od naslova Odvratnost i Slijepa ulica iz sredine 60-ih preko predložaka za izuzetno uspjele filmove Bal vampira, Stanar i Tessa iz 70-ih do scenarija za promašene Pirate iz sredine 80-ih i intrigantnu psihološku romantičnu dramu Gorki mjesec iz prve polovine 90-ih. U tom kontekstu film Ludilo može se smjestiti u gornji kvalitativni dom zajedničkih projekata Bracha i Polanskog, moguće dijelom zahvaljujući i nepotpisanoj suradnji oskarovca Roberta Townea, s kojim je redatelj prethodno snimio kultnu Kinesku četvrt. Priča filma s američkim kirurgom koji u njemu nepoznatom Parizu očajnički traga za suprugom može se interpretirati i u ključu metaforičkog prikaza višedesetljetne progonjenosti samog Polanskog. Moguće ju je iščitati i u kontekstu francuskog nacionalnog nasljeđa kao i u ideološko-kulturno-političkom kontekstu, jer negativci su arapski teroristi protiv kojih se na francuskom tlu bori Amerikanac koji spašava suprugu tj. obitelj, pri čemu mu je ključna pomoćnica Francuskinja, odnosno predstavnica francuskog kulturnog nasljeđa. U svakom slučaju riječ je o prvom djelu koje je redatelj realizirao za veliki holivudski studio, koje je u cijelosti snimljeno na autentičnim pariškim lokacijama i u tamošnjem studiju, i tijekom snimanja kojeg se Polanski zbližio s dotad praktički nepoznatom 22-godišnjom glumicom Emmanuelle Seigner, unukom glasovita francuskog glumca Louisa Seignera, s kojom će se godinu kasnije oženiti. Riječ je o sigurno i dovoljno sugestivno režiranom filmu skladne dramaturgije i naracije, dinamičnih zbivanja, efektno gradirane dramske tenzije kao i tjeskobnog ugođaja, vrlo raspoloženih interpretacija glumačke postave predvođene Harrisonom Fordom, koji odlikuju i atmosferična i nenametljivo estetizirana fotografija Poljaka Witolda Sobocinskog te uobičajeno izvrsna glazba oskarovca Ennija Morriconea.

boja, 120'