ULOGE:
Catherine Deneuve (princeza / “magareća koža”),
Jean Marais (kralj),
Jacques Perrin (princ),
Delphine Seyrig (vila),
Micheline Presle

SCENARIJ:
Jacques Demy (prema istoimenoj bajci Charlesa Perraulta)

FOTOGRAFIJA:
Ghislain Cloquet

GLAZBA:
Michel Legrand

MONTAŽA:
Anne-Marie Cotret

KOSTIMI:
Gitt Magrini

Sadržaj:

Kralj i kraljica žive sretno sve do njezine iznenadne smrti. Umirućoj kraljici kralj je obećao da će se ponovo vjenčati samo ako pronađe ženu jednake ljepote i vrlina kao što je ona. Pod pritiskom svojih dvorskih savjetnika da se čim prije ponovo oženi i dobije nasljednika, kralj dođe do zaključka da je jedini način za ispunjenje obećanja koje je dao taj da se vjenča s vlastitom kćeri, princezom – ona je jedina lijepa i plemenita poput njezine majke.

Princezina kuma, ljubičasta vila, savjetuje joj da od oca traži nemoguće darove za vjenčanje – haljine boje vremena, mjeseca i sunca, no kraljev krojač uspije ostvariti svaku od tih naizgled neostvarivih zamisli. Stoga vila organizira princezin bijeg pod magarećom kožom…
 

Nakon jednokratnog izleta u Hollywood, gdje je u produkciji velikog studija Columbia napravio svoj prvi anglofoni film Model Shop i njime krahirao na kino blagajnama, Jacques Demy vratio se u Francusku i polučio Magareću kožu, adaptaciju poznate bajke Charlesa Perraulta s kraja 17. stoljeća. Demy se tom bajkom oduševio kao dijete i od početka 1960-ih želio ju je ekranizirati, a prilika se pružila nakon ogromnih uspjeha ostvarenih Cherbourškim kišobranima i Gospođicama iz Rocheforta, odnosno nakon što je zvijezda tih filmova Catherine Deneuve pristala nastupiti u Magarećoj koži. To je omogućilo velik budžet pa je Demy mogao zablistati punom snagom u onom u čemu je najjači – vizualnom stilu temeljenom na impresivnoj scenografiji i fascinantnoj paleti jarkih boja, čemu je dodao svoj također zaštitni znak, izvanrednu muzičku podlogu koju je i ovaj put kreirao njegov stalni suradnik, slavni Michel Legrand. Tu su dakako i dopadljive pjesme koje su, kao i u dotadašnjim zajedničkim filmovima, potpisali Legrand kao skladatelj i Demy kao tekstopisac.

Provokativni i subverzivni motiv incesta autor nije potisnuo kao što bi se možda moglo očekivati, no to nije smetalo publici – Magareća koža postao je najgledaniji Demyjev film u francuskim kinima, gdje ga je vidjelo gotovo tri milijuna gledatelja. Zanimljivo je da Demy i u žanru bajke nije odustao od realističkog sloja koji krasi više-manje sve njegove filmove – snimalo se u pravim dvorcima iz vremena srednjeg vijeka, a naslovna magareća koža, šokantno ali nažalost istinito, prava je koža ubijene životinje naručena iz klaonice, te očišćena i oprana. Uz Catherine Deneuve, glavne su uloge tumačili omiljeni glumac Jeana Cocteaua (Ljepotica i zvijer, film koji je jako utjecao na Demyja) Jean Marais kao kralj, te dva puta za Oscara nominirani Jean Perrin (za najbolji film kao koproducent uratka Z Coste-Gavrasa i za najbolji dugometražni dokumentarac kao koredatelj Naroda selica) kao princ.   

Autor komentara: Damir Radić

boja, 91'