ULOGE:
Michael Caine (Fred Ballinger),
Harvey Keitel (Mick Boyle),
Rachel Weisz (Lena Ballinger),
Paul Dano (Jimmy Tree),
Jane Fonda (Brenda Morel)

SCENARIJ:
Paolo Sorrentino

FOTOGRAFIJA:
Luca Bigazzi

GLAZBA:
David Lang

MONTAŽA:
Cristiano Travaglioli

Sadržaj:

Skladatelj i dirigent Fred Ballinger i njegov stari prijatelj, redatelj Mick Boyle, bliže se 80-im godinama života i trenutno se odmaraju u otmjenom lječilištu u podnožju švicarskih Alpi. Dok je Fred odavno napustio glazbenu karijeru i nema joj se namjeru vratiti, unatoč pozivu britanske krune da za prinčev rođendan još jednom ravna izvedbom svoje najpoznatije skladbe, Mick je još uvijek aktivan redatelj koji mučen kreativnom blokadom završava scenarij za svoj novi, zacijelo posljednji film. No obojicu ih povezuje i brak njihove djece, Fredove kćeri Lene i Mickova sina Juliana, koji se upravo raspada jer se Julian zaljubio u slavnu pop-pjevačicu Palomu Faith. Svjesni da su pri kraju životnog puta, Fred i Mick pokušavaju se zajednički suočiti s budućnošću i svoditi svoje životne račune.

Drugi film scenarista i redatelja Paola Sorrentina (Velika ljepota) realiziran na engleskom jeziku, nakon humorne egzistencijalne drame Ovo mora biti pravo mjesto, žanrovski je srodno ostvarenje koje gledatelje s lakoćom osvaja šarmom, elegantnom režijom, vizualnom estetiziranošću i kompozicijom kadrova. Aduti djela su i poetičnost, osebujni i efektno pomaknuti likovi, središnji podjednako kao i sporedni, promišljeno koncipiran soundtrack, usklađenost slike i zvuka, raskošni kolorit, spretno križanje humanizma i staračkog cinizma te raspoloženi glumački nastupi. Sorrentino i u ovom filmu barata nekima od svojih stalnih tematskih preokupacija, konkretno egzistencijama muškaraca kasne srednje i starije dobi koji preispituju vlastitu prošlost, uz neizbježne humorne i ironične pasaže. No riječ je i o neujednačenom i pomalo predugom filmu koji se rasplinjuje na idejnoj razini, nametljiv je u ekspliciranju životnih mudrosti i „mudrosti”, baš kao i filozofskih i „filozofskih” tema, koji se pretjerano trudi biti pametnim i zrelim u opservacijama ljudskih karaktera i sudbina, odnosno života kao takvog. I u ovom filmu, kao i u Velikoj ljepoti, ali u osjetno manjoj mjeri, Sorrentino se referira na Fellinija i oslanja na njega, ponajviše na remek-djelo Osam i pol, kroz citiranje poetičnih scena, komentare o filmskoj umjetnosti i diskretne detalje u kostimografiji i scenografiji. Sjajne nastupe ostvarila je kompletna glumačka postava predvođena dvaput Oscarom ovjenčanim veteranom Michaelom Caineom i markantnim Harveyjem Keitelom.

boja i c/b, 123'