ULOGE:
Jean-Louis Trintignant (Jean-Louis),
Françoise Fabian (Maud),
Marie-Christine Barrault (Françoise),
Antoine Vitez (Vidal),
Guy Léger (propovjednik)

SCENARIJ:
Éric Rohmer

FOTOGRAFIJA:
Néstor Almendros

MONTAŽA:
Cécile Decugis

SCENOGRAFIJA:
Nicole Rachline

Sadržaj:

Jean-Louis je inženjer i praktični katolik, nedavno od kompanije u kojoj radi, Michelina, premješten u grad Clermont-Ferrand. U tamošnjoj crkvi zagleda se u profinjenu i plavokosu Françoise, i počne je slijediti, uvjeren kako će mu ona postati suprugom. Jednog dana, u božićno-novogodišnje doba, u baru susretne starog znanca, marksističkog ateista Vidala, koji sada radi kao profesor filozofije. Počnu raspravljati, svako sa svog svjetonazorskog stajališta, o etičkim pozicijama Blaisea Pascala. Vidal predloži Jean-Louisu da se vide i sutradan, na Badnjak, no Jean-Louis ne može jer ide na polnoćku.

Dogovore se da se vide jednog od narednih dana, a kad dođe do tog susreta, Vidal povede Jean-Louisa do stana svoje prijateljice, razvedene pedijatrice Maud s kojom je nekad bio u ljubavnom odnosu. Tamna i senzualna brineta Maud je poput Vidala ateist, i troje ljudi započnu razgovor o Pascalu, religiji i dosadašnjim Jean-Louisovim ljubavnim odnosima. Vani pada snijeg koji će zamesti prometnice i Jean-Louisov automobil, pa Maud predloži Jean-Louisu da prespava kod nje…
 

Éric Rohmer veliku je međunarodnu afirmaciju ostvario svojim trećim dugometražnim filmom Moja noć kod Maud, četvrtim izdankom njegova ciklusa Moralne priče, inspiriranog mislima klasičnih francuskih moralista Blaisea Pascala i Françoisa de La Rochefoucaulda, ali i temeljnom linijom priče slavnog klasika nijemog filma Zora Friedricha Wilhelma Murnaua - muškarac emotivno vezan za jednu ženu nađe se u erotskom iskušenju upoznavši drugu, ali naposljetku ipak se vrati prvoj koja je njegova prava ljubav, ili u najmanju ruku 'sigurna luka'.

Moja noć kod Maud zanimljiva je kao ostvarenje koje konfrontira različite vidove egzistencije – Vidal predstavlja onu oslonjenu na materijalistički marksistički svjetonazor, Jean-Louis onu temeljenu na izboru da se vjeruje u Svevišnjeg i moralnim implikacijama tog izbora, a Maud onu s uporištem u individualizmu i slobodnoj volji, ali sa sviješću o bitnom udjelu slučajnosti. Film je premijerno prikazan u glavnom programu festivala u Cannesu, dobitnik je Nagrade Max Ophüls i Nagrade Méliès, a u čak dva navrata nominiran je za Oscara – prvo 1970. kao francuski predstavnik u kategoriji najboljeg filma izvan engleskog govornog podružja (iste godine kao i Bulajićeva Bitka na Neretvi i kasniji pobjednik Z Coste-Gavrasa), a onda, nakon redovne distribucije u američkim kinima i odličnog odjeka kod američke kritike, i 1971. u kategoriji najboljeg izvornog scenarija. Film se pamti i po briljantnoj crno-bijeloj fotografiji prepunoj atmosfere koju je polučio Nestor Almendros, u to doba gotovo stalni Rohmerov snimatelj.

Autor komentara: Damir Radić

Ulaznice za projekciju 06. 09. u 21:00 moguće je kupiti online OVDJE, kao i na blagajni KIC-a sat vremena prije početka.

c/b, 110'