ULOGE:
Ben Gazzara (Harry),
Peter Falk (Archie Black),
John Cassavetes (Gus Demetri),
Jenny Runacre (Mary Tynan),
Jenny Lee Wright (Pearl Billingham)

SCENARIJ:
John Cassavetes

FOTOGRAFIJA:
Victor J. Kemper

MONTAŽA:
John Cassavetes

Sadržaj:

Kao ljudi u srednjim godinama, prijatelji Harry, Archie i Gus imaju dosta razloga za zadovoljstvo vlastitim životima. Oni su Njujorčani podjednako uspješni i na poslovnom i na privatnom planu, no njihove idilične svakodnevice prekinut će vijest o iznenadnoj smrti zajedničkog prijatelja Davida. On je preminuo od srčanog udara, a to će svu trojicu snažno izbaciti iz kolotečine te ih prisiliti na osvještavanje vlastitih smrtnosti kao i na preispitivanje svojih života. Kad se okupe nakon Davidove sahrane, Harry, Archie i Gus će potaknuti čašicama alkohola početi shvaćati da im nedostaju životna uzbuđenja, ali se i prvi put suočiti sa strahom od vlastite smrtnosti. Njihova reakcija na takve misli bit će odluka da privremeno pobjegnu od svega, a taj bijeg će se pretvoriti u lutanje ulicama, obilaske barova, pokušaje zavođenja žena te naposljetku putovanje u London, gdje će dvojica od njih zaključiti da su ipak pretjerali i da se trebaju vratiti svojim obiteljima.

Godine 1971. nominirana za Zlatni globus u kategoriji najboljeg scenarija, humorna egzistencijalna drama kultnog američkog neovisnog filmaša Johna Cassavetesa njegovo je kompletno autorsko ostvarenje, koje je osim kao scenarist, redatelj i glumac potpisao i kao montažer, a u filmu je nepotpisan izveo i pjesmu Show Me the Way to Go Home Britanaca Jimmyja Campbella i Rega Connellyja iz 1925. godine. Cassavetes je scenarij temeljio na vlastitom traumatičnom iskustvu, suočenju s tragičnim gubitkom svog brata u dobi od svega 30 godina, te je riječ o njegovu vrlo osobnom djelu u realizaciji kojeg se u određenoj mjeri oslanjao na improvizaciju. Osim što su karakteri likova izgrađeni na temelju osobnosti stvarnih glumaca koji ih tumače, dijalozi su u dobroj mjeri plod improvizacije glumaca Petera Falka i Bena Gazzare. Obojica su glumaca pridonijeli i u pisanju scenarija, makar su isticali da su njegova struktura i temeljna postavka scena bile isključivo Cassavetesovo djelo. Ipak, Falk je predložio scenu pred kraj filma, u kojoj se Archie i Gus vraćaju domovima i izmjenjuju poklone, a scena između Archieja i njegove hotelske partnerice Julie također je plod improvizacije, realizirana u hotelskoj sobi samo s dvoje glumaca i Cassavetesom iza kamere. Sjajno režirani, psihološki iznijansirani, vrlo atmosferični i izuzetno raspoloženo glumljeni Muževi su djelo neobična ritma, što je rezultat autorove odluke da vrijeme trajanja pojedinih prizora prilagodi vremenu potrebnom da se ostvari željeni emocionalni efekt. Posrijedi je prvi redateljev film u boji, snimljen nedugo nakon što je dramom Lica postigao veliki uspjeh, a oba filma osim stila cinéma vérité povezuje i autorova sklonost glumačkoj improvizaciji. Izvorna verzija djela trajala je čak četiri sata, no Cassavetes ga je pod pritiskom studija Columbia Pictures bio prisiljen srezati na 138 minuta. Nakon što je film naišao na ne osobito entuzijastične reakcije kritike i publike, studio je cjelinu skratio za još nekoliko minuta, koje su vraćene tek 30 godina kasnije u DVD-izdanju filma.

boja, 131'