Siječnja 1884. u londonskom Savoy Theatreu održava se premijera operete Princeza Ida, čiji je skladatelj Sir Arthur Sullivan toliko bolestan da je u pitanju hoće li moći dirigirati orkestrom. On potom odlazi u kontinentalnu Evropu, ne bi li se odmorio i oporavio. Producent Richard Carte poziva Sullivana i njegova stalnog suradnika, dramatičara i libretista W. S. Gilberta, da kreiraju novi komad za Savoy. Međutim dvojica autora ne mogu se složiti kakvo bi to djelo trebalo biti…
Nakon relativnog zastoja u karijeri filmom Uspješne cure, Mike Leigh ponovo se vratio u punu formu ostvarenjem Naglavačke. Zanimljivo, ovaj put to nije učinio karakteristično za njega, suvremenom realističkom dramom jakog socijalnog naboja, nego nečim što je malo tko od njega očekivao – mjuziklom o autorskom dvojcu lakih opera ili opereta iz viktorijanskog razdoblja, precizniji o njihovom kreativnom razilaženju prilikom stvaranja njihova najpopularnijeg komada Mikado. Kritika je gotovo unisono bila oduševljena ovim (jednokratnim) Leighovim zaokretom, posebno slaveći dizajn filma – fotografiju, scenografiju, kostimografiju, šminku/masku, sve u službi vrlo uvjerljive rekonstrukcije viktorijanskog doba.
No Leigh nije sasvim odustao od svog realističkog stila – i ovdje je minuciozan, detaljima posvećen režiser, a i kronikalni karakter naracije nije bila novost u njegovom opusu. Film je premijeru imao na festivalu u Veneciji gdje je Jim Broadbent dobio nagradu za najboljeg glumca za ulogu W. S. Gilberta, a kasnije je nominiran za četiri Oscara u kategorijama najboljeg originalnog scenarija, scenografije, kostimografije i šminke/maske, od kojih je potonje dvije nominacije potvrdio. Također, u anketi uglednog magazina Village Voice osvojio je drugo mjesto na listi filmova godine (iza naslova Biti John Malkovich), dok je Mike Leigh proglašen za najboljeg režisera.
Autor komentara: Damir Radić
Ulaznice za projekciju 09. 09. u 21:00 moguće je kupiti online OVDJE, kao i na blagajni Surogatkina KIC sat vremena prije početka.
.jpg)