ULOGE:
Edmund Gwenn (kapetan Albert Wiles),
John Forsythe (Sam Marlowe),
Mildred Natwick (Ivy Gravely),
Mildred Dunnock (gđa. Wiggs),
Jerry Mathers (Arnie Rogers),
Shirley MacLaine (Jennifer Rogers)

SCENARIJ:
John Michael Hayes (prema romanu Jacka Trevora Storyja)

FOTOGRAFIJA:
Robert Burks

GLAZBA:
Bernard Herrmann

MONTAŽA:
Alma Macrorie

Sadržaj:

Igrajući se na šumskom proplanku nedaleko od kuće negdje u Vermontu, dječak Arnie Rogers naiđe na tijelo nepoznata muškarca te odjuri o tome obavijestiti svoju mladu majku Jennifer. Nedugo potom na leš naiđe i satnik Albert Wiles, koji pomisli da je on nehotice ubio čovjeka tijekom lova na zečeve. Ispostavi se da je mrtvačevo ime Harry Worpe, a Jennifer otkrije darovitom crtaču Samu Marlowu da je Harry njezin bivši nevoljeni muž za kojeg se udala nakon što je poginuo Harryjev brat Robert, kojeg je voljela i s kojim je začela Arnieja. Tu je i gospođa Ivy Gravely, koja također ima osnova pomisliti da je upravo ona ubila Harryja. Ukratko, svi oni imaju dovoljno razloga da Harryjev leš nikad ne bude pronađen, stoga ga odluče u tajnosti pokopati. Međutim, uskoro će se pronaći razlozi i da ga iskopaju, pa opet zakopaju, a ni tu peripetijama s Harryjevim tijelom neće biti kraj.

Crna pustolovna krimi-komedija Nevolje s Harryjem, za ulogu u kojoj je Shirley MacLaine 1955. godine osvojila Zlatni globus kao najperspektivnija nova glumica, da bi dvije godine kasnije bila nominirana za najprestižniju britansku filmsku nagradu BAFTA u kategoriji najbolje inozemne glumice, dok je samo djelo osvojilo nominaciju u glavnoj kategoriji najboljeg filma, uspjela je ponešto slobodnija adaptacija istoimenog romana britanskog književnika Jacka Trevora Storyja. U ostvarenju za koji je Storyjevu prozu u scenarij pretočio Hitchcockov višekratni suradnik, dva puta za Oscara nominirani John Michael Hayes (Gradić Peyton), MacLaine je ostvarila iznimno zapaženi debitantski nastup, da bi tijekom sljedeća tri desetljeća od čak šest nominacija za Oscara pozlaćenu Akademijinu statuu osvojila za glavnu rolu u humornoj drami s elementima melodrame Vrijeme nježnosti Jamesa L. Brooksa. Posrijedi je netipično djelo velikog redatelja, jedan od pet njegovih filmova za koje je osobno posjedovao autorska prava i koji dugo poslije njegove smrti nisu bili javno prikazivani, iz razloga što njegova kći kao nasljednica na to nije pristajala. Unatoč razmjerno tanušnom zapletu, što je priznao i sam Hitchcock, te iako je općenito riječ o filmu koji se drži jednim od slabijih u redateljevu opusu, posrijedi je djelo ipak prepoznatljiva autorskog rukopisa. Hitch je naknadno priznao da je film snimio želeći američku publiku uvjeriti u vrijednosti engleskog humora, ali i da se tijekom realizacije i sam prilično dobro zabavljao. Razvidno je to iz ležerne priče koja sugerira da je smrt tek usputna neugoda koja remeti inače miran život stanovnika idiličnog britanskog mjestašca, ali i iz gdjekad vrlo duhovitih crnohumornih detalja za koje se stječe dojam da je redatelj zbog dobrog ukusa morao obuzdavati svoj komički nerv. Utjecaj crnog humora iz ovog filma lako je uočiti i u izvrsnoj redateljevoj Mahnitosti, osobito u sekvenci potrage za mrtvacem u kamionu punom krumpira. Međutim, ono po čemu su Nevolje s Harryjem značajno djelo jest činjenica da je u radu na filmu Hitchcock prvi put surađivao s oskarovcem Bernardom Herrmannom, skladateljem čiji će violinski „staccati” i dojmljive orkestracije nekim od najznačajnijih maestrovih filmova dati dodatnu dimenziju i kakvoću.

boja, 99'