ULOGE:
Martin Serner,
Jessica Louthander,
Tatiana Delaunay,
Anders Hellström,
Jan-Eje Ferling

SCENARIJ:
Roy Andersson

FOTOGRAFIJA:
Gergely Pálos

MONTAŽA:
Johan Carlsson,
Kalle Boman,
Roy Andersson

Sadržaj:

U nizu vinjeta koje nisu uvijek međusobno povezane iz različitih se gledišta obrađuje tema beskonačnosti. Jedan svećenik je izgubio vjeru u Boga, a dok je ne uspijeva povratiti ni kroz razgovore s psihoterapeutom ni na druge načine, doživljava noćne more u kojima je njemu dodijeljena sudbina Isusa Krista na putu za Golgotu. Jedan stomatolog nema strpljenja za pacijenta koji se boji uboda igle a ne podnosi ni bol, da bi naposljetku u predblagdanskom dekoru završio osamljen u baru, no okružen ljudima koji se vesele Božiću. Jedan muškarac, pak, u prolazniku prepozna kolegu i prijatelja iz osnovne škole kojeg dugo godina nije vidio, a kad ga pozdravi ovaj njega ne prepozna, jer ga se ne sjeća, a možda i želi izbjeći susret s njim. Tu je i ne baš koncentrirani konobar koji će mladom poslovnom čovjeku, kad mu se on požali da mu je u čašu ulio premalo vina, to vino uliti do vrha čaše te početi prolijevati i po stolu. Kroz sve priče provlače se motivi iz Drugog svjetskog rata, od razrušene gotičke katedrale u Kölnu do samog Hitlera u berlinskom bunkeru.

Godine 2019. u Veneciji nagrađena Srebrnim lavom te ovjenčana Europskom filmskom nagradom u kategoriji najboljih vizualnih efekata, očekivano pomaknuta satirična drama švedskog scenarista i redatelja Roya Arnea Lennarta Anderssona (Pjesme s drugog kata, Vi živi, Golub koji sjedi na grani i promišlja egzistenciju) još je jedno prepoznatljivo ostvarenje autora koji se u svojim djelima obilno naslanja na harmsovski apsurd, montipajtonovski humor, poetiku Akija Kaurismäkija i starije filmove Terryja Gilliama kakav je recimo Brazil. Anderssonovi filmovi predstavljaju pomaknute, ironične i začudnim detaljima nakrcane, ali i humanizmom natopljene kaleidoskope mahom nesretnih i(li) tjeskobnih ljudskih sudbina prezentiranih kroz tek povremeno konkretnije karaktere i njihove priče, a češće kroz manje ili više fluidan te sitnim detaljima i likovima u kadrovima povezan niz storija o nesretnim, izgubljenim i besperspektivnim pojedincima. Andersson stvara djela gotovo bez ikakve ili naglašeno fragmentarne naracije, u kojima učinkovito poseže za apsurdom, groteskom i ponekad mjuziklom, te čiji su protagonisti niz arhetipskih životnih gubitnika. Takav je i ovaj film, u kojem se autor na neobično poetičan način bavi temom beskonačnosti, s osloncem na brižne i vrlo promišljene kompozicije scena, tamniji kolorit te geometrijski precizne statične kadrove s isključivo srednjim planovima i polutotalima.

boja, 78'