ULOGE:
Min-sik Choi (Dae-su Oh),
Ji-Tae Yoo (Woo-jin Lee),
Hye-jeong Kang (Mi-do),
Dae-han Ji (No Joo-hwan),
Dal-su Oh (Park Cheol-woong) Byeong-ok Kim (gdin Han)

SCENARIJ:
Chan-wook Park,
Joon-hyung Lim,
Jo-yun Hwang (prema mangi Garona Tsuchiye i Nobuakija Minegishija)

FOTOGRAFIJA:
Chung-hoon Chung

GLAZBA:
Yeong-wook Jo

MONTAŽA:
Sang-beom Kim

Sadržaj:

Mladi Dae-su Oh je poslovni čovjek iz Seoula koji krajem 80-ih godina prošlog stoljeća živi sređenim obiteljskim životom uz suprugu i kći. No nakon što jednog dana na ulici bude otet, Dae-su će se probuditi u malenoj i slabo osvijetljenoj prostoriji s čvrsto zabravljenim vratima i plakatom na mjestu prozora. Tijekom slijedećih petnaest godina, koliko će provesti u zatočeništvu, Dae-suu će jedini kontakt s vanjskim svijetom biti televizor, i nikad neće dobiti odgovore na pitanja tko ga je zatočio i zbog čega. Iako će mnogo puta pokušati pobjeći, pa čak i počiniti samoubojstvo, ništa od toga mu neće uspjeti. A kad jednog dana napokon bude oslobođen, Dae-su će po izlasku iz zatočeništva od beskućnika dobiti pun novčanik i mobitel kojim će uspostaviti komunikaciju s nepoznatim muškarcem. Dok mu on počinje sugerirati gdje bi i na koji način mogao ući u trag onima koji su ga oteli i zatočili, Dae-su će u restoranu upoznati dobrodušnu djevojku Mi-do koja će se sažaliti nad njim i primiti ga u svoj stan.

Godine 2004. na festivalu u Cannesu ovjenčana Velikom nagradom žirija, sjajna psihološka art triler-drama suscenarista i redatelja Chan-wook Parka (JSA: Joint Security Area, Žeđ, Sluškinja), koja je iste godine na festivalu u Busanu ovjenčana četirima nagradama, temeljena je na popularnoj mangi autora Garona Tsuchyja i Nobuakija Minegishija. Središnji, a prema mnogima i najuspjeliji segment autorove ´trilogije o osveti´, koju zaokružuju naslovi Simpathy For Mr. Vengeance i Simpatija za gđu Osvetu, Parka je predstavio kao promišljenog, zrelog, i mudrog autora, moralista i trageda iznimno vještog u pripovjedanju kompleksnih priča i preplitanju filmskih žanrova, kao dijelom mizantropa zaokupljenog egzistencijalističkim dvojbama, koji uporište za svoje iznimno uznemirujuće, začudne, tjeskobne, vizualno iznimno dojmljive i stilizirane studije ljudske prirode i destruktivnosti podjednako pronalazi u egzistencijalizmu, religijskoj simbolici i klasičnim grčkim tragedijama. Predstavljajući samog sebe kao ateista koji se kroz filmove oslobađa trauma iz djetinjstva, kada je kao mirno i povučeno dijete često bivao žrtvom agresije svojih vršnjaka, te maštao o osveti, Park je čitavu trilogiju, a posebno njeno zaključno poglavlje Simpatija za gospođu Osvetu, definirao kao priče o samoiskupljenju, oslobađanju od grijeha i oprostu, koje, unatoč religijskom simbolizmu, s odnosom prema Bogu nemaju osobite veze. Premda se u svojim filmovima u pravilu bavi negativnim emotivnim stanjima protagonista predočenima kroz nerijetko ekstremno nasilje za kojima dotični posežu, redatelj unatoč stilizacijama koje se ne smiju brkati s glamurom to nasilje nikad ne glorificira. Upravo suprotno, njegovi protagonisti zbog osveta kojima pribjegavaju naposljetku plaćaju iznimno visoke cijene, a autor uvijek jasno sugerira da svako nasilje neizbježno rađa novo.

boja, 120'