ULOGE:
Marcello Mastroianni (Guido Anselmi),
Claudia Cardinale (Claudia),
Anouk Aimée (Luisa Anselmi),
Sandra Milo (Carla),
Rossella Falk (Rossella)

SCENARIJ:
Federico Fellini,
Ennio Flaiano,
Tullio Pinelli,
Brunello Rondi

FOTOGRAFIJA:
Gianni Di Venanzo

GLAZBA:
Nino Rota

MONTAŽA:
Leo Catozzo

Sadržaj:

Dok leži u bolnici, gdje se odmara pred početak snimanja svog novog filma, redatelj Giudo Anselmi sanja uznemirujući san u kojem je najprije zarobljen u automobilu, a onda iznenada lebdi iznad plaže i pada u more. Nakon što se probudi iz tjeskobna sna, Guida će posjetiti prijatelj Mario i njegova ljubavnica Gloria, koji žele znati kad će prionuti realizaciji svog novog projekta. No Guidu nedostaje nadahnuća i muči ga kreativna blokada, zbog čega ga razmišljanje o novom filmu ispunjava nesigurnošću. Još uvijek nije siguran što bi konkretno trebao biti sadržaj tog filma, a stanje će mu dodatno pogoršati njegovi nerazriješeni odnosi s dvjema ženama, suprugom Luisom, s kojom već neko vrijeme nije u najboljim odnosima, i s ljubavnicom Carlom do koje mu je više stalo. Kad naposljetku pod pritiskom producenata te praćen znatiželjom medija i sumnjom kritičara rad na novom filmu započne bez gotova scenarija, snimajući međusobno nepovezane scene na unaprijed pripremljenom setu svemirske letjelice, Guido će početi doživljavati halucinacije te se prisjećati vlastite mladosti. Zbog toga će se njegova percepcija stvarnosti početi sve intenzivnije prepletati sa snovima i vizijama, a prošlost će se početi miješati sa sadašnjošću.

Godine 1964. od pet nominacija za Oscara nagrađen onima za najbolji film s neengleskog govornog područja i za najuspjeliju kostimografiju, te iste godine nominiran za nagradu BAFTA a godinu ranije na Međunarodnom filmskom festivalu u Moskvi ovjenčan Grand Prixom, ´osmi i pol´ film glasovitog Federica Fellinija nije samo jedno od njegovih najuspjelijih djela, nego i jedan od najvažnijih metafilmova uopće. Redateljevo dijelom ispovjedno autobiografsko ostvarenje naslov je dobilo jer je Fellini prema njemu do tada snimio sedam i pol filmova, šest dugometražnih, dva kraća kao segmente omnibusa te jedan (Svjetlosti varijetea) u suradnji s Albertom Lattuadom, pri čemu je sve osim svojih dugometražnih projekata smatrao ´polovnim´ filmovima. Djelo bez konkretne radnje kao okosnicu ima metafilmsku dosjetku u kojoj protagonist, Fellinijev alter ego, traži nadahnuće za novi film, a slično redateljevom prethodnom samostalnom ostvarenju, mozaično koncipiranom remek-djelu Slatki život, i u ovom se filmu tematiziraju kriza identiteta te problemi u komunikaciji s okolinom. Početkom 60-ih Fellini je počeo napuštati neorealizam, te se umjesto realističnim pričama o talijanskoj radničkoj klasi okrenuo egzistencijalnim temama i motivu potrage za srećom, dijelom i pod utjecajem knjiga Carla Gustava Junga, koje je mučen depresijom u to vrijeme čitao, kreirajući jedinstveni felinijevski stil koji obiluje snovima, nadrealnim detaljima i poetičnom vizualnošću. Osam i pol je film o samom Felliniju, koji kao ni njegov protagonist pred početak snimanja nije imao spreman ni scenarij ni zaplet, a riječ je o djelu koje je utjecalo i još uvijek utječe na filmove koji se bave problemima povezanima s filmskim stvaralaštvom, od Sjećanja na zvjezdanu prašinu Woodyja Allena i mjuzikla Sav taj jazz Boba Fosseja, čiji su autori dali jasne posvete Felliniju, do Brazila Terryja Gilliama i Adaptacije Spikea Jonzea. Na temelju Fellinijeva filma Rob Marshall je 2009. godine snimio korektnu romantičnu mjuzikl-dramu Devet, s Danielom Day-Lewisom u glavnoj ulozi.

Uoči projekcije u četvrtak, 13. veljače u 19 sati, uvodnu riječ o Fellinijevom stvaralaštvu održat će dr. sc. Bruno Kragić, filmolog.

c/b, 138'