Pismo ćaći
igrani, drama, Hrvatska, 2012
REŽIJA: Damir Čučić
ULOGE:
Milivoj Beader,
Mate Gulin
SCENARIJ:
prema razmišljanjima Milivoja Beadera,
Mate Gulina,
Marija Habera,
Borisa Poljaka i Damira Čučića
FOTOGRAFIJA:
Boris Poljak
MONTAŽA:
Damir Čučić,
Hrvoje Mršić
Sadržaj:
Sredovječni Milivoj (Milivoj Beader) čovjek je koji svom starom ocu Jovi (Mate Gulin) šalje video-poruke u kojima mu ponekad i pod utjecajem alkohola otvoreno nabraja sve ono čime ga je otac u životu povrijedio. Jovo živi u malom mjestu u dalmatinskom zaleđu nedaleko Drniša, a riječ je o grubu, naprasitu i također alkoholu sklonu čovjeku koji je sina u djetinjstvu često psihofizički zlostavljao te mu priređivao situacije intenzivna poniženja i straha. Kroz sinove poruke ocu otkriva se i da je otac zbog veze s jednom Banjalučankom bio spreman napustiti njega i majku te da je ciničnim komentarima i omalovažavanjem sinovih odluka i postupaka uništavao njegovo samopouzdanje. A sin posredno oca smatra odgovornim i za preranu majčinu smrt od raka te za činjenicu da se s istom bolešću bori i njegova sestra.
Na pulskom festivalu 2012. godine ovjenčana Velikom Zlatnom arenom za najbolji film, Zlatnim arenama za najbolju sporednu mušku ulogu i montažu, posebnom Zlatnom arenom za ton te nagradom Breza za najboljeg redatelja debitanta, egzistencijalna drama scenarista i redatelja Damira Čučića uspjela je adaptacija autobiografske monodrame glumca Milivoja Beadera proširene razmišljanjima redatelja, samog Beadera, glumca Mate Gulina, Marija Habera i snimatelja Borisa Poljaka. Čučićev debitantski dugometražni projekt, na Međunarodnom filmskom festivalu Cinema City u Novom Sadu 2013. godine proglašen najboljim filmom programa Exit Point, u izvedbenom smislu križanac je igranog, dokumentarnog i eksperimentalnog filma koncipiran kao kombinacija intimne ispovjedi sina, portretiranja njegova oca i oslikavanja njihovog kompleksnog i sukobima obilježena odnosa. Taj odnos odlikuju međusobna zamjeranja, nerazumijevanja i prikriveni bijes, osobito sina prema ocu, baš kao i nagla mijenjanja raspoloženja, cinizam i natruhe crnog humora, ali i ljubav i posthumno mirenje u emotivnoj završnici koja metafizičkim tendencijama donekle asocira na filmove Apichatponga Weerasethakula.
Prije projekcije će uvodnu riječ dati filmolog prof. dr. sc. Hrvoje Turković.
boja, 72'