ULOGE:
Tippi Hedren (Melanie Daniels),
Rod Taylor (Mitch Brenner),
Jessica Tandy (Lydia Brenner),
Veronica Cartwright (Cathy Brenner),
Suzanne Pleshette (Annie Hayworth)

SCENARIJ:
Evan Hunter (prema priči Daphne Du Maurier)

FOTOGRAFIJA:
Robert Burks

MONTAŽA:
George Tomasini

Sadržaj:

Naočiti Mitch Brenner odvjetnik je iz San Francisca koji u jednoj gradskoj trgovini kućnih ljubimaca spletom okolnosti upozna bogatu Melanie Daniels. Dok on traži par ptica koje će pokloniti svojoj sestri Cathy, školskoj učiteljici, po nekonvencionalnom ponašanju poznata Melanie pretvara se da je prodavačica i namjerno mu pokazuje pogrešne ptice. Njezina šala dovest će do toga da će joj on priznati kako ju poznaje sa suda, te da će mu ona kasnije odlučiti kupiti i odnijeti ptice koje je tražio. Mjesto u koje će doputovati je obalni gradić Bodega Bay, gdje Mitch s posesivnom majkom Lydiom i s mlađom sestrom boravi u obiteljskoj kući. No neobične će se stvari početi događati već tijekom puta do Bodega Baya, jer će se kupljeni kanarinci u krletci početi čudno ponašati, a tijekom vožnje galeb će napasti i ozlijediti Melanie. Nedugo potom veliko jato agresivnih vrana pred školom će napasti djecu, kojoj će Melanie i Cathy pokušati pomoći, da bi ubrzo uslijedio i napad podivljalih galebova. A to će biti tek početak agresije ptica na mještane Bodega Baya.

Godine 1964. nominirana za Oscara u kategoriji najboljih vizualnih efekata, drama s elementima horora Ptice slobodna je adaptacija istoimene kratke priče britanske književnice i dramatičarke Daphne Du Maurier, proze koja je premijerno objavljena 1952. godine u autoričinoj zbirki The Apple Tree (Stablo jabuke). Film za ulogu u kojem je Nathalie Kay ´Tippi´ Hedren iste godine ovjenčana Zlatnim globusom u kategoriji najperspektivnije nove glumice, zajedno s Ursulom Andress iz hita Dr. No i Elke Sommer iz krimi-drame Nagrada Marka Robsona, nudi varijaciju nekih motiva iz Psiha, s kojim dijeli i Hitchcockovo približavanje idealu čistog filma. Imponira vještina kojom maestro iracionalan motiv napada ptica na Bodega Bay, prema filmskom kritičaru i teoretičaru Robinu Woodu simbol neočekivanog i nepredvidljivog koje živote ranjivih ljudi ponekad pretvara u kaos, križa s intrigantnom obiteljskom dramom. Ta je drama obilježena naglašenim Edipovim kompleksom, koji se očituje u odnosu pasivnog Mitcha s posesivnom majkom, te s njim povezanim naznakama osjećaja krivnje protagonista, kao i ciničnom slikom malograđanskog američkog društva i klasne stratifikacije. Otvoreni završetak filma, osim što ostavlja neriješenim intrigantan obiteljsko – ljubavni trokut koji čine Melanie, Mitch i njegova majka, odnosno ostavlja nedefiniranom moguću vezu Melanie i Mitcha, jasno sugerira i da nema kraja životnim „užasima”, te da je naša „normalna” svakidašnjica neprestano izložena iracionalnim ugrozama, ironično oličenima u, prema Hitchcockovim riječima, običnim svakodnevnim pticama. Kratku priču Daphne Du Maurier Hitchcock i scenarist Evan Hunter, inače glasoviti pisac krimića znan pod pseudonimom Ed McBain, promišljeno su oslobodili šireg logičkog konteksta, jer se pitanje zašto se sve događa zaobilazi u širokom luku. Iracionalnost zbivanja spojena s narastajućim tezičnim odnosima među likovima u neobičnu trokutu i četverokutu stvara veću nelagodu i neizvjesnost nego sami napadi ptica. Hitchcock se i u ovom filmu predstavlja kao majstor koji s osloncem na ironiju i crni humor uspijeva kreirati uzbudljivu i intrigantnu storiju o ptičjoj osveti ljudima koji ih zatvaraju u kaveze, ubijaju i prepariraju. Hitchcock je u ovom filmu „otkrio” glumicu Tippi Hedren, dotadašnju manekenku kojoj je karijera bila na zalasku i koja će, unatoč teškom i zategnutom odnosu s redateljem, koji je opisala u svojoj knjizi Tippi: A Memoir, sljedeće godine nastupiti u njegovom filmu Marnie.

boja, 119'