ULOGE:
John Travolta (Jack),
Nancy Allen (Sally),
John Lithgow (Burke),
Dennis Franz (Manny Karp),
Peter Boyden (Sam),
Curt May (Donahue),
John Aquino (Detective Mackey),
John McMartin (Lawrence Henry),
Deborah Everton (Hooker),
J. Patrick McNamara (Detective at Hospital)

SCENARIJ:
Brian De Palma

FOTOGRAFIJA:
Vilmos Zsigmond

GLAZBA:
Pino Donaggio

MONTAŽA:
Paul Hirsch

SCENOGRAFIJA:
Bruce Weintraub

KOSTIMI:
Vicki Sánchez

Sadržaj:

Philadelphia. Filmski oblikovatelj zvuka Jack Terry kasno noću snima zvukove u prirodi u blizini autoceste, za potrebe niskobudžetnog horora na kojem trenutno radi. Tom prilikom svjedoči nesreći, kad automobil s ceste padne u rijeku. Jack iz rijeke uspije spasiti mladu ženu Sally Bodinu, dok je vozač mrtav.

Odvede Sally u bolnicu i tamo sazna da je poginuli vozač bio guverner, a da je Sally escort dama koja mu je pravila društvo. Kasnije, pri preslušavanju zvukova koje je snimio te noći, Jack shvati da je nesreći prethodio pucanj, odnosno da zapravo i nije riječ o nesreći nego atentatu na guvernera. To saznanje dovodi ga u veliku opasnost, kao i Sally…

 

Nakon izvanrednog kritičarskog uspjeha prethodnog filma Obučena da ubije, u kojem se izravno referirao na HItchcockov Psiho (u manjoj mjeri i na Prozor u dvorište), Brian De Palma polučio je još jedno sjajno primljeno ostvarenje i jedan od vrhunaca svoj opusa – Blow Out (u nas igrao pod distribucijskim naslovom Pucanj nije brisan). Već samim naslovom film izravno upućuje na Blowup, klasik Michelangela Antonionija, jednog od De Palminih omiljenih režisera, a zanimljivo je da je veliki postmodernist (De Palma) zamijenio medij fotografije iz filma velikog modernista (Antonioni) medijem filmskog zvuka, ingeniozno rabeći mogućnosti koje su mu se pritom otvorile.

Osim Blowupa, film koristi i motive Priskluškivanja De Palmina generacijskog novohollywoodskog sudruga Francisa Forda Coppole, dok u samoj nevjerojatnoj završnici, nakon grandiozne tragično potresne scene, slijedi epilog rijetko viđene, upravo okrutne ironije koja baca dodatno, vrlo neugodno svjetlo na protagonista Jacka Terryja, do tada takoreći ultimativnog pozitivca. Ta mračna ironijska poanta mogla je doći samo od iznimno intrigantnog autora kakav je De Palma.

Među kritičarskim hvalospjevima posebno se ističe onaj slavne Pauline Kael koja je Blow Out usporedila s Altmanovim Kockarom i bludnicom i Coppolinim diptihom Kum i Kum 2, jer poput njih transcendira žanr kojem pripada, a ono što nas zadivljuje autorska je vizija. Kael je hvalila i „radijantne“ glumačke izvedbe Johna Travolte i Nancy Allen (tadašnja De Palmina supruga koje je nakon Obučene da ubije dala još jednu vrhunsku izvedbu), kao uostalom i ostali kritičari. Usprkos izrazito pozitivnih, pa i panegiričnih kritika, film je slabo prošao u kinima, no taj neuspjeh je samo pridonio tome da danas uživa kultni status i smatra se ultimativnim klasikom. A Quentin Tarantino ga ističe kao jedan od tri svoja omiljena filma koje bi ponio na pusti otok, uz Leoneov Dobar, loš, zao i Hawksov Rio Bravo.  

Autor teksta: Damir Radić

boja, 107'