Laura Palamar radila je, nakon izlaska iz zatvora, u javnoj kući i njezina iznenadna smrt nikog nije uznemirila. No, njezina sestra Ida posumnja u policijsko izvješće o samoubojstvu i započne vlastitu istragu. Zaposli se pod lažnim imenom u bordelu u kojem je prije smrti radila Laura, i tu se upoznaje sa svijetom prostitucije, narkomanije i krijumčarenja oružja, ukratko - s organiziranim kriminalom.

Nakon dva „mala“ filma (Dok nitko ne gleda, Svaki put kad se rastajemo) Nola je napravio prvi pravi cjelovečernji kino-film Rusko meso. Iako razbarušene dramaturgije, film je režijski vrlo efektan i moderno dizajniran. Nolin film i debitantski kino-film Hrvoja Hribara Puška za uspavljivanje, prikazani iste godine, oba su djeca razdoblja post-modernizma – šareni, ironični, prefabulirani filmovi koji se referiraju na holivudske krimiće. Također, oba filma kroz američko žanrovsko okno pokušavaju nešto reći o lokalnoj stvarnosti – poratnom hrvatskom društvu punom korupcije i bezakonja. Nola se razlikuje od Hribara većom količinom modernističkih stilizacija (kojima najavljuje kasniji potpuni prijelaz u modernizam) i očitijom intertekstualnošću (lik ubijene djevojke Laure Palamar jasna je referenca na lik Laure Palmer iz kultne krimi-serije Twin Peaks). Izrazom „rusko meso“ nazivale su se prostitutke koje su dolazile u Hrvatsku s prostora bivšeg SSSR-a.