ULOGE:
Patrick Bauchau,
Haydée Politoff,
Daniel Pommereulle,
Alain Jouffroy,
Mijanou Bardot,
Annik Morice,
Dennis Berry,
Seymour Hertzberg

SCENARIJ:
Éric Rohmer

FOTOGRAFIJA:
Néstor Almendros

GLAZBA:
Blossom Toes,
Giorgio Gomelsky

MONTAŽA:
Jackie Raynal

Sadržaj:

Francuska rivijera, ljeto. Adrienova zaručnica otputovala je na pet tjedana u London, i on odluči to vrijeme provesti u kući za najam svog bogatog prijatelja Rodolphea. Društvo će mu praviti stari prijatelj Daniel, a plan je da se naprosto odmaraju čitajući i plivajući.

Kad stignu u kuću, ispadne da je u njoj već jedna stanarka – Haydée koja svake noći dovodi u svoju sobu drugog mladića. Adrien i Daniel prozovu je malom kolekcionarkom i zabrane joj tu praksu. Adrien prizna Haydée da mu se sviđa, ali da iz moralnih razloga, jer je zaručen, ne može spavati s njom, te joj predloži da zavede 'lakši plijen' – Daniela…
 

Najstariji i najdugovječniji među francuskim novovalovcima, Éric Rohmer dugometražni je igrani debi ostvario 1962. filmom U znaku lava, dosta nekarakterističnim za njegov opus obilježen velikom stilsko-tematskom koherentnošću. Zapravo, u pravom smislu riječi taj je opus započet ciklusom Moralne priče sastavljenim od jednog kratkometražnog, jednog srednjemetražnog i četiri dugometražna filma, od kojih je prvi, ujedno i prvi Rohmerov film u boji, Sakupljačica. On nije planiran kao prvi dugi metar ciklusa, trebala je to biti Moja noć kod Maude s kojom će se Rohmer proslaviti dvije godine kasnije, 1969., međutim glavni glumac potonjeg filma Jean-Louis Trintignant bio je zauzet, pa se Rohmer, u suradnji sa svojim direktorom fotografije Nestorom Almendrosom, budućim jednim od najslavnijih svjetskih snimatelja, odlučio realizirati, de facto bez budžeta, Sakupljačicu.

Da bi stvar u takvim uvjetima funkcionirala Rohmer je provodio intenzivne probe s glumcima, što je na snimanju rezultiralo s vrlo malim brojem repeticija i stoga velikom uštedom filmske vrpce, a Rohmer i Almendros, uslijed nedostatka financija za kupovinu ili iznajmljivanje rasvjetnih tijela, oslanjali su se, kad god je bilo moguće, na prirodno svjetlo, čak i u noćnim scenama, a preferirali su, opet logično za takav produkcijski kontekst, duge kadrove. Međutim ono što je isprva bilo nužda zbog nepostojanja pravog proračuna, postalo je Rohmerov stil, njegov zaštitni znak, jer veliki je sineast shvatio je da umjetnički profitira od 'prirodnog', 'organskog' (može i bez navodnika) izgleda odnosno dojma filma.

I doista, Sakupljačica je odmah zapažena kao vrijedan rad, uvrštena je u glavni program Berlinskog internacionalnog filmskog festivala, uz Cannes i Veneciju svjetski najprestižnijeg, gdje je dobila Srebrnog medvjeda – specijalnu nagradu žirija. Danas se smatra jednim od najboljih Rohmerovih filmova, a kao zanimljivu triviju spomenimo da je u njemu nepotpisanu malu ulogu ostvario Donald Cammell, budući kultni sineast, koautor znamenitog Performansa.   

Autor komentara: Damir Radić

Ulaznice za projekciju 05. 09. u 21:00 moguće je kupiti online OVDJE, kao i na blagajni KIC-a sat vremena prije početka. 

boja, 86'