ULOGE:
Yeong-ae Lee (Geum-ja Lee),
Min-sik Choi (gdin. Baek),
Tony Barry (posvojitelj),
Anne Cordiner (posvojiteljica)

SCENARIJ:
Seo-Gyeong Jeong,
Chan-wook Park

FOTOGRAFIJA:
Chung-hoon Chung

GLAZBA:
Seung-Hyun Choi,
Yeong-wook Jo

MONTAŽA:
Jae-beom Kim,
Sang-beom Kim

Sadržaj:

Pogrešno optužena i osuđena za otmicu i ubojstvo djeteta, samohrana majka anđeoskog lica, Lee Geum-ja, puštena je iz zatvora nakon dugih trinaest godina. Želeći se osvetiti čovjeku koji doista stoji iza užasnog zločina, Lee skuje nepogrešivi plan odmazde uz pomoć svojih zatvorskih drugova; međutim, planiranje je lakše nego djelovanje. Boreći se da se iskupi vlastitoj kćeri od koje je bila prisiljena odustati zbog odlaska u zatvor, Lee Geum-ja razapeta je između nezasitne žeđi za osvetom i očajničke potrebe za iskupljenjem…

Zaključnim dijelom trilogije o osveti, Simpatija za gđu Osvetu, Chan-wook Park poprilično je zaostao za ingenioznim Oldboyem, središnjim dijelom trilogije. Zapravo, po samom Parku, on izvorno nikakvu trilogiju i nije planirao, no iz svojevrsnog prkosa prema onima koji su mu prigovarali da snima samo filmove o grozoti i užasima, umjesto da i ljepoti egzistencije da prostora, impulzivno je izjavio da će snimiti i treći film na temu osvete, a onda, sukladno vlastitom moralnom poimanju, riječ nije mogao povući. U prva dva filma trilogije Park je imao muške osvetnike, zapravo parove osvetnika jer u oba je bila riječ o dvostrukoj osveti. Za razliku od otvarajućeg filma ciklusa, Simpatije za gospodina Osvetu, u koji je autor utkao i aktualne južnokorejske političke motive kroz lik djevojke anarhistice, Oldboy je bio temeljen na arhetipskoj podlozi mita o Edipu i sukladno tome film tajne. Ono što je u Oldboyu bilo toliko fascinantno jest nevjerojatna sprega vizualne inventivnosti i glazbenog zamaha koja je rasutoj naraciji dala neku višu kvalitetu onostrane apstraktnosti, ili drukčije rečeno - nevjerojatna je bila imaginacija kojom je Park pronašao ultimativan oblik za priču koju je želio ispričati. U Simpatiji za gđu Osvetu odustao je od ideje dvostruke osvete, a time i od temeljnog, iznimno modernog postulata grčke tragedije o antagonistima koji imaju podjednako valjane argumente za svoje sudbonosne čine. Osvetu prvi put provodi ženski lik (utjelovljuje ga odlična Yeong-ae Lee), ali antagonist junakinje, višestruki ubojica djece, ne može ponuditi argumentaciju za svoja nedjela („nitko nije savršen“ – sve je što može kazati u svoju obranu). Osim što ga je lišio osvetničke dimenzije i argumentacije, Park mu nije dao ni prostor za izgradnju tzv. zločinačke karizme, iako je glumac koji ga tumači, Min-sik Choi, Oldboy iz istoimena filma, već samom svojom pojavnošću za takvu karizmu stvoren. Dakako, Park je suviše nadaren režiser da Simpatija za gđu Osvetu ne bi sadržavala niz pojedinačno fascinantnih prizora, međutim ovog puta rasutost naracije s nizom ekskursnih flash backova predstavlja svojevrsni balast, jer nema one zanosne oblikovne magije komplementarne priči i likovima 'većima od života', koja bi, kao u Oldboyu, film odvela u neku drugu dimenziju usput mu osiguravši koheziju. Ipak, odlična završna scena koja iskazuje raskorak između žudnje za osvetom i posljedica njezine realizacije, podiže ukupni dojam. Na festivalu u Veneciji Simpatija za gđu Osvetu prikazana je u glavnom programu i nagrađena Malim zlatnim lavom, nagradom Mlado kino i CinemAvvenire nagradom.

Napomena: bit će prikazana Fade to black verzija filma.

boja, 115'