ULOGE:
Lucia Bosé (María José de Castro),
Alberto Closas (Juan Fernandez Soler),
Otello Toso (Miguel Castro),
Carlos Casaravilla (Rafael)

SCENARIJ:
Juan Antonio Bardem,
Luis Fernando de Igoa

FOTOGRAFIJA:
Alfredo Fraile

GLAZBA:
Isidro B. Maiztegui

MONTAŽA:
Margarita de Ochoa

Sadržaj:

Karijera sveučilišnog profesora Juana Fernándeza Solera zašla je u slijepu ulicu, on pamti i bolje dane a posao odrađuje ponajviše zbog ugleda svog šogora. Elegantna María José de Castro pripadnica je madridske društvene elite, koja se dosađuje u braku bez ljubavi s industrijalcem Miguelom, s kojim je još samo zbog udobnosti života na visokoj nozi. Juan i María José nekad su bili ljubavnici, no uslijedile su godine razdvojenosti, dijelom i zbog izbijanja španjolskog građanskog rata, a kada se ponovo sretnu više godina nakon završetka rata, nekadašnji osjećaji među njima ponovo će se probuditi i oni će obnoviti vezu. Kad se jedne večeri budu zajedno vozili automobilom, na izoliranom seoskom putu njihovo će vozilo udariti biciklista. Ne želeći se izložiti i otkriti svoju vezu, oni odluče pobjeći s mjesta nesreće i biciklista ostaviti da umre. No sjene tog čina smjesta će ih početi progoniti, ne samo zbog grižnje savjesti koja će ih oboje mučiti, nego i zbog nametljivog likovnog kritičara Rafaela ´Rafe´ Sandovala, koji se u njihovim društvenim krugovima kreće kao predstavnik kulturnjaka, a koji će im nagovijestiti da nešto zna i da bi to mogao reći ponosnom Miguelu.

Godine 1955. na festivalu u Cannesu ovjenčana nagradom Međunarodne federacije filmskih kritičara FIPRESCI, izvrsna hičkokovska psihološka melodrama s elementima trilera nastala je pod jasnim utjecajem neorealizma, a smatra se najuspjelijim i najvažnijim ostvarenjem Juana Antonija Bardema (Komičari, Glavna ulica, Sedam dana u siječnju). Zajedno sa svojim prijateljem i suradnikom Luisom Garcíom Berlangom, Bardem je najznačajniji pionir suvremenog španjolskog filma, autor koji je kao i Berlanga kinematografiju iberskog poluotoka stvaranu pod Francovom čizmom predstavio i afirmirao u međunarodnim okvirima. Bardem i Berlanga očevi su modernog španjolskog filma, koji su ugled i slavu stekli podjednako zahvaljujući redateljskim vještinama, odabirom provokativnih tema i njihovim obradama, kao i inventivnim načinima kojima su uspijevali doskočiti sveprisutnoj cenzuri Francove diktature. U okruženju u kojem su nacionalisti smjesta nakon završetka građanskog rata filmsku industriju podvrgnuli svom nadzoru, što je ubrzo rezultiralo posvemašnjom sterilnošću, bezidejnošću i nezanimljivošću španjolskog filma tijekom 1940-ih, odnosno ostvarenjima u kojima su se manje ili više jasno reflektirali etički puritanizam, politička represija i ideološki teror kao dominantna obilježja tadašnjeg španjolskog društva, Bardem i Berlanga su se početkom 50-ih afirmirali kao ključni predstavnici nove generacije darovitih i beskompromisnih filmaša koji su odbacili propagirane vrijednosti Francova režima. Kroz priču o dvoje preljubnika, osobama iz visokog društva koje automobilom slučajno obore biciklista i u strahu od otkrivanja svoje veze pobjegnu nesretnika ostavivši da umre, Smrt biciklista u iznimno bogatom podtekstu govori o paranoji i osjećaju krivnje koji su presudno oblikovali pojedinačnu i društvenu savjest Španjolske u doba Franca. U stvaranju izuzetno atmosferične i sugestivne cjeline Bardem slijedi društveno-kritičku strategiju koju je u sjajnom filmu Gavran demonstrirao veliki Henri-Georges Clouzot. Baš poput Clouzota, koji je zaplet svog djela smjestio u višijevsku Francusku, i Bardem kontekstom društva koje napučuju egoistični i nezreli pojedinci, te koje počiva na njihovim nerealiziranim ambicijama, zatomljenim strastima i traču, naglašeno pesimistički oslikava ružno lice represivne zajednice determinirane odnosima političke i gospodarske (nad)moći. Glavnu žensku ulogu tumači sjajna Lucia Bosè (Kronika jedne ljubavi, Fellinijev Satyricon).

c/b, 88'