Sadržaj:

"Proždiru leševe naše 
Debeljuce bube,
Nakon smrti dolazi
Pravi život, ljudi!"

Scijentizam sovjetskog društva od njegovih prvih dana s njegovim plemenitim stremljenjem ka ideji o nadilaženju smrti znanstvenim putem, svoje ostvarenje doživio je u parodijskoj formi - naizgled besmrtnom Leonidu Iljiču Brežnjevu. Selidbom Brežnjeva u vječnost, a početkom sovjetskog rata u Afganistanu, smrt preuzima glavnu ulogu u sovjetskoj stvarnosti. 

Otprilike tada u Lenjingradu nastaje akcionistička grupa nekrorealista, koji su na deklarirani socrealizam perioda stagnacije odgovorili manifestnim trogloditizmom, neprikrivenim sadizmom i perverzijama, herojskim debilizmom i ostalim inverzijama oronulog sovjetskog spektakla. 

Jevgenij Jufit bio je jedan od osnivača pokreta, njegov glavni filmski stvaralac (nekrorealisti će ostaviti značajan trag u različitim vrstama performativnih i vizualnih umetnosti) i nekrodemijurg. Bio je uvjeren da je film umro još 20-ih godina dvadesetog stoljeća, da su ton i boja upropastili tu umjetnost, te da nakon Murnaua, ranih Cocteaua i Buñuela čovjek nema što više ni pogledati. Na njega je jak utjecaj ostavila i sovjetska filmska avangarda (prije svega Ejzenštejn, Pudovkin i Vertov) - nekrorealisti su iz dana u dan sjedili na projekciji "Tri pjesme o Lenjinu", očarani.

Kombinirajući u svojoj retroavangardnoj estetici crno-bijelu sliku, found footage, potpuno odsustvo tona (uključujući čak i glazbu), crni humor, nasilje i apsurd (kao takav), Jufit je stvorio najzanimljivije istraživanje stvarnosti, najrealističkiji od svih realizama - onaj koji poznaju debeljuce bube kada se slade našim leševima. 

FILMOVI NA PROGRAMU:

Bolničari-vukodlaci (1984), 5'
Drvosječa (1985), 6' 
Proljeće (1987), 10' 
Divlji veprovi suicida (1988), 5'
Smjelost (1988), 3'
Vitezovi nebeske visine (1989), 20'

Uvodno predavanje održat će Adam Ranđelović, gost dramaturg iz Beograda.