ULOGE:
Donatas Banionis (Kelvin),
Natalija Bondarčuk (Khari),
Jurij Jarvet (Snout),
Anatolij Solonjicin (Sartorius),
Vladislav Dvoržecki (Burton),
Sos Sarkizjan (Gibarian)

SCENARIJ:
Friedrich Gorenshtein,
Andrej Tarkovski (prema romanu Stanislava Lema)

FOTOGRAFIJA:
Vadim Jusov

GLAZBA:
Eduard Artemev

MONTAŽA:
Lyudmila Feyginova

Sadržaj:

Ulaznice za ovu projekciju su rasprodane!

Psiholog Kris Kelvin poslan je na svemirsku postaju koja kruži oko planeta Solarisa, kako bi za vladu analizirao tamošnje čudne događaje. Prije odlaska posjećuje ga bivši astronaut Berton, koji se svojedobno tamo suočio s neobičnim preobrazbama oceana kojim je čitav planet prekriven. Došavši na svemirsku postaju, Kelvin pored dvojice čudno otuđenih članova posade pronalazi i svoju preminulu suprugu Hari koja je počinila samoubojstvo. Shvati da je ta osoba samo replika njegove supruge, identična istim takvim replikama koje je Solaris stvorio iz podsvijesti ljudi na postaji, a kao reakciju na njihovo istraživanje planeta pomoću radioaktivnih zraka…

Jedan od najpoznatijih i najcjenjenijih filmova u povijesti žanra znanstvene fantastike i najgledaniji autorov rad izvan Sovjetskog Saveza, Solaris je adaptacija istoimenog romana Stanisława Lema, a glavna motivacija za tu ekranizaciju bila je želja Andreja Tarkovskog da filmskom žanru SF-a da umjetnički dignitet. Naime, ruski je genij čak i o ultimativnom remek-djelu Stanleyja Kubrika 2001. Odiseja u svemiru imao nepovoljno mišljenje smatrajući ga lažnim i sterilnim, no morao se i sam suočiti s negodovanjem prema vlastitom filmu od strane autora predloška, Lema, koji je bio izrazito nezadovoljan njegovom prilagodbom. Tarkovski se pravdao da Lem - koji je prigovorio da nije pisao o erotskim problemima ljudi u svemiru, a da se o tome radi u filmu, kao i da je režiser snimao prije Zločin i kaznu nego Solaris - ne shvaća medij filma te da je očekivao puku ilustraciju svog romana. Zapravo, i roman i film, svaki na svoj različit način, fascinantna su djela, iako je Tarkovski kasnije smatrao da umjetnički nije ispunio ono čemu je stremio kad se poduhvatio projekta. Najfascinantniji sastojak filma njegova je meditativna atmosfera ostvarena tarkovskijevskim dugim kadrovima i impresivnim dizajnom, a vrlo su zanimljive i intertekstualne odnosno transmedijalne spone sa slikarstvom Petera Bruegela starijeg i Cervantesovom književnošću (Don Quijote), kao i uporaba Bachove muzike. Zadivljujuće vizualno-auditivne izvedbe te snažne meditativne i metafizičke sugestije, s dozom tarkovskijevskog onirizma, nema nikakve sumnje da je Solaris, uz spomenut Kubrickov ingeniozni prinos, vrhunac umjetničke sumblimnosti u SF žanru, čije okvire oba filma daleko nadilaze (bez obzira što je Tarkovski kao uzrok svog 'umjetničkog neuspjeha' sa Solarisom označio upravo to da nije transcendirao žanr). Zanimljivo je napomenuti i da je film bio posljednja suradnja režisera s dotadašnjim stalnim direktorom fotografije, briljantnim Vadimov Jusovim, jer su se neprestano svađali na snimanju, posve se kreativno razilazeći (na primjer Tarkovski je inzistirao na snimanju niza scena teleobjektivom, a Jusov to nije smatrao optimalnim rješenjem). Također, interesantno je da su se na snimanju filma čija je jedna od središnjih tema ljubav, režiser i 18 godina mlađa glavna glumica Natalija Bondarčuk (kći slavnog sovjetskog režisera i glumca Sergeja Bondarčuka) međusobno zaljubili, a kad je Tarkovski, koji je u to vrijeme bio u svježem braku s Larisom Tarkovskajom, pomoćnicom redatelja na Solarisu, prekinuo vezu, ona je pomišljala na samoubojstvo. Na festivalu u Cannesu film je nagrađen Velikom nagradom žirija i nagradom međunarodne kritičarske asocijacije FIPRESCI.

c/b i boja, 167'