ULOGE:
Robert Newton (Frank Gibbons),
Celia Johnson (Ethel Gibbons),
Amy Veness (gđa. Flint),
Alison Leggatt (teta Sylvia),
Stanley Holloway (Bob Mitchell),
John Mills (Billy Mitchell)

SCENARIJ:
David Lean,
Ronald Neame,
Anthony Havelock-Allan (prema drami Noëla Cowarda)

FOTOGRAFIJA:
Ronald Neame

GLAZBA:
Muir Mathieson,
Clifton Parker

MONTAŽA:
Jack Harris

Sadržaj:

London, neposredno nakon Prvog svjetskog rata. Ulicama grada prolaze vojnici, ratni pobjednici, muškarci se napokon vraćaju svojim kućama. Obitelj Gibbons useljava u kuću u kojoj će svoj kutak imati svi njezini članovi, glava obitelji Frank, njegova supruga Ethel, njihovih troje djece, teta Sylvia i baka, gospođa Flint, majka gospođe Ethe. Unatoč povremenim trzavicama, život u novoj kući je obilježen srećom i veseljem. U susjedstvu Gibbonsa sa svojom obitelji živi Bob Mitchell, Frankov ratni prijatelj, a obitelji Gibbons i Mitchell ubrzo se zbliže. Nekoliko godina kasnije, Queenie Gibbons i Billy Mitchell zaljubljeni su jedno u drugo, no slobodoumna i moderna djevojka Queenie rezervirana je prema ideji udaje za mornara, smatrajući kako nije žena koju Billy treba i zaslužuje. Tata Frank i mama Ethel još više problema imaju sa sinom Regom, koji naglo odrasta, pronalazeći interes u opasnim političkim idejama.

Humorna drama Sretna obitelj suscenarista i redatelja Davida Leana adaptacija je istoimene drame glasovitog britanskog dramatičara i čestog Leanova suradnika Noëla Cowarda iz 1939. godine, koju su uz samog Leana u scenarij pretočili po tri puta za Oscara nominirani Ronald Neame (Jedan od naših zrakoplova nedostaje Michaela Powella i Emerica Pressburgera) i Anthony Havelock-Allan (Romeo i Julia Franca Zeffirellija). Film koji se u naslovu referira na Engleze, a riječ je o frazi posuđenoj iz monologa Ivana od Gaunta u prvoj sceni drugog čina Shakespeareova Richarda II, te koji otvara uvodna naracija na špici nepotpisanog Laurencea Oliviera, prvo je Leaneovo samostalno redateljsko ostvarenje, realizirano dvije godine nakon ratne drame Borimo se na moru, koju je režirao i Noël Coward. Lean je još 1941. godine nepotpisan surađivao u režiji komedije Bojnik Barbara, uz Gabriela Pascala i također nepotpisanog Harolda Frencha, a u ovom djelu, u kojem uspijeva efektno na ekran prenijeti emocionalno bogatstvo Cowardove obiteljske kronike epskog zamaha, u određenoj je mjeri zamjetna njegova pretjerana sklonost melodrami. U priči smještenoj u razdoblje između dva svjetska rata Lean i Coward vješto ekvilibriraju između politiziranosti i melodramatičnosti, baš kao i između komike i tragike, a sugestivno režiranu i ekspresivnom fotografijom u Technicoloru spomenutog Ronalda Neamea snimljenu cjelinu nose sjajni nastupi glumačke postave predvođene Robertom Newtonom (Hitchcockova Krčma Jamaica) i Celiom Johnson, koja je najznačajniju ulogu ostvarila upravo u Leanovu Kratkom susretu.

boja, 115'