ULOGE:
Roman Polanski (Trelkovsky),
Isabelle Adjani (Stella),
Melvyn Douglas (gdin. Zy),
Jo Van Fleet (gđa. Dioz),
Bernard Fresson (Scope),
Lila Kedrova (gđa. Gaderian)

SCENARIJ:
Gérard Brach,
Roman Polanski (prema romanu Rolanda Topora)

FOTOGRAFIJA:
Sven Nykvist

GLAZBA:
Philippe Sarde

MONTAŽA:
Françoise Bonnot

Sadržaj:

Sredovječni Trelkovsky mirni je i povučeni poljski imigrant u Parizu, uredski činovnik koji se sredinom 70-ih godina prošlog stoljeća useli u nedavno ispražnjeni stan. U njemu je živjela mlada žena, egiptologinja Simone Choule koja je počinila samoubojstvo skočivši kroz prozor. Nedugo nakon useljenja, Trelkovskom će se početi pričinjati da ga susjedi i okolina doživljavaju na isti način kao i ženu koja si je oduzela život. Tako mu u lokalnoj trgovini ponude isti doručak i cigarete koje je žena jela odnosno pušila, što će Trelkovsky i prihvatiti. No kako vrijeme bude odmicalo, on će se početi sve više povlačiti u sebe, da bi ubrzo ušao i u površnu vezu sa Stellom, prijateljicom pokojne stanarke. U ostvarenju stabilnije veze onemogućit će ga unutarnji nemir koji će postajati sve veći, a počet će mu se činiti i da ga okružuju sve čudnije i prilično neuravnotežene osobe. Njegovo potonuće u paranoju postajat će sve intenzivnije, te će naposljetku zaključiti da je žrtva urote u koju je uključena i Stella. Istodobno će postajati očito da Trelkovsky sve više preuzima identitet žrtve samoubojstva.

Godine 1976. prikazana u konkurenciji festivala u Cannesu te godinu kasnije ravnopravno s dramom Mado Claudea Sauteta nominirana za prestižnu francusku filmsku nagradu César u kategoriji najboljeg produkcijskog dizajna, koji potpisuje ugledni Pierre Guffroy, dobitnik Oscara za rad na romantičnoj drami Tessa istog autora, psihološka drama s elementima trilera suscenarista i redatelja Romana Polanskog izuzetno je uspjela adaptacija romana La locataire chimérique (doslovno Himerični stanar) francuskog književnika i multimedijalnog umjetnika Rolanda Topora. Roman je remek-delo moderne klaustrofobične i košmarne proze o gubitku identiteta u urbanom okruženju, o otuđenju, o autsajderstvu, o pritisku mase na pojedinca, o ukalupljavanju i konformizmu. Toporov roman u scenarij je osim Polanskog pretočio i Gérard Brach, ugledni scenarist i u dva navrata filmski redatelj koji je najviše suradnji ostvario upravo s Polanskim te s francuskim redateljem Jean-Jacquesom Annaudom, s kojim je adaptirao i znameniti roman Ime ruže Umberta Eca. Stanar je treći segment redateljeve tzv. ´stanarske trilogije´, koju zaokružuju filmovi Odvratnost i Rosemaryna beba, jer u sva tri slučaja pratimo protagonist(ic)e koji u stanovima u kojima žive doživljavaju intenzivne i traumatične promjene, dominantno na psihičkoj, ali i na fizičkoj razini. Stanar nosi titulu prvog kafkijanskog horora, i upravo je to kafkijansko ozračje tjeskobe, klaustrofobije, paranoje i otuđenja jedna od njegovih najjačih strana. Tu je i motiv seksualne frustracije, kao i motiv straha od smrti, ali i ponešto crnog humora. Polanski opet majstorski briše granice između stvarnosti i protagonistova doživljaja te stvarnosti, pri čemu se kao osobito bitan izdvaja i motiv gubitka identiteta. Režija je izuzetno sugestivna, maestralan je subjektivni prikaz psihičkih stanja protagonista i njegova otklizavanja u paranoju i pomaknuta psihička stanja. Naslovnu ulogu ostvario je sam Polanski, koji sjajno dočarava slojeve ekspandirajuće tjeskobe i pomaknutih psihičkih stanja nevoljniog protagonista.

boja, 126'