ULOGE:
Giulio Brogi (Athos Magnani),
Alida Valli (Draifa),
Pippo Campanini (Gaibazzi),
Franco Giovanelli (Rasori),
Tino Scotti (Costa)

SCENARIJ:
Marilù Parolini,
Eduardo de Gregorio,
Bernardo Bertolucci (prema priči Jorgea Luisa Borgesa)

FOTOGRAFIJA:
Franco Di Giacomo,
Vittorio Storaro

MONTAŽA:
Roberto Perpignani

Sadržaj:

Mladi talijanski povjesničar Athos Magnani 1970. godine stiže u provincijsko mjesto Tara, gdje namjerava istražiti okolnosti pod kojima je 34 godine ranije ubijen njegov otac. I on se zvao Athos, i bio je veliki antifašist koji je pao kao žrtva Mussolinijeva režima. Kad u dolini rijeke Po, u kojoj je Tara smještena, krene istraživati očevu prošlost i njegovo ubojstvo, Athos će se suočiti s izuzetno hladnim dočekom mještana. Dok očeva ljubavnica Draifa pretpostavlja da su njegove ubojice još uvijek u selu, mladić će kroz razgovore s očevim preživjelim suborcima početi otkrivati neke neobične detalje o njemu. Čini se da u priči o očevoj smrti od ruke fašista nešto nije kako valja, a što Athos bude više kopao po njegovoj prošlosti na vidjelo će početi izlaziti sve više neugodnih detalja. Dok bude postupno otkrivao da je njegov otac, navodni revolucionarni junak i potencijalni atentator na Mussolinija, zapravo bio izdajica, Athos će početi shvaćati da se sam sve više pretvara u svog oca.

Godine 1972. na prestižnom Međunarodnom filmskom festivalu u Valladolidu proglašena najboljim filmom, drama suscenarista i redatelja Bernarda Bertoluccija adaptacija je pripovijesti Tema del traidor y del héroe (Priča o izdajniku i junaku) glasovitog argentinskog književnika Jorgea Luisa Borgesa. Izvorno producirana u okrilju TV-kuće RAI te premijerno prikazana na venecijanskoj Mostri, Strategija pauka se vrlo brzo prometnula u jednog od najistaknutijih predstavnika politički angažiranog filma, struje koja je počela dominirati u talijanskoj kinematografiji onog vremena. Iako nije postao toliko uspješan i utjecajan kao Bertoluccijevo prethodno tematski i idejno srodno ostvarenje Konformist, i ovaj je film izuzetno uspjelo, likovno i narativno maštovito djelo u kojem uz fotografiju dojmljiva kolorita, kojom Franco Di Giacomo (Noć svetog Lovre, Poštar) i Vittorio Storaro kompozicijama i svjetlom izravno rekonstruiraju slike nadrealista Renéa Magrittea i utemeljitelja metafizičke škole slikarstva i preteče nadrealizma Giorgia de Chirica, valja izdvojiti izuzetno vješte pokrete kamere i retorička montažna rješenja. Slobodno nadahnut Borgesovom poetikom, Bertolucci je kreirao cjelinu iznimno skladnih i promišljenih prepletanja vremenskih razina, u kojima glavni ženski lik Draifa kao i ostali mještani jednako izgledaju i u filmskoj sadašnjosti i u prošlosti. Bertolucci iznimno spretno i pomno filmsku priču konstruira na dvije vremenske razine, poigravajući se s gledateljevom percepcijom filmskog vremena i prostora, te apostrofirajući vrijeme i trajanje u vremenu kao središnji tematski motiv. Film koji je i intrigantna moralka, u kojoj je mještanima sela laž prihvatljivija od istine, nosi izvrsna dvostruka uloga Giulija Brogija (Sveti Mihovil je imao pijetla braće Taviani), koji tumači oca i sina Magnanija.

boja, 100'