ULOGE:
Kati Kovács,
Teri Horváth,
Ádám Szirtes,
Gábor Agárdi,
Zsuzsa Pálos,
András Kozák,
Gábor Harsányi

SCENARIJ:
Márta Mészáros

FOTOGRAFIJA:
Tamás Somló

GLAZBA:
Levente Szörényi

MONTAŽA:
Zoltán Farkas

SCENOGRAFIJA:
Ferenc Budai

KOSTIMI:
Piroska Katona

Sadržaj:

Mlada Erzsebet 24-godišnja je tvornička radnica iz Budimpešte, djevojka koja je odrasla u domu za nezbrinutu djecu i koja krajem 60-ih godina prošlog stoljeća želi pronaći svoje prave roditelje te od njih doznati zbog čega su je napustili. Nakon što dozna da je njezina majka gospođa Zsamboki, Erzsebet joj napiše pismo u kojem zatraži da se upoznaju. Ubrzo dozna da je njezina majka staromodna žena sa sela, plaha osoba koja je zasnovala novu obitelj i koja joj je poslala pismo s molbom da ju ne posjećuje. Erzsebet taj odgovor nije primila, pa njezina majka pri upoznavanju zatraži da djevojka njezinim ukućanima ne otkrije svoj identitet.

Život u provincijskom mjestu Varkut prilično je siv i jednoličan, te se svodi na naporan rad, dosta jela i gledanje zabavnih TV-programa. Gospođa Zsamboki živi sa suprugom, sinom od 20-ak godina i suprugovom majkom, te se ubrzo nađe u neugodnoj situaciji jer ju mlada i privlačna Erzsebet intenzivno promatra. Kad ju zbog svega toga obuzme osjećaj osamljenosti, Erzsebet će se početi upuštati u kratkotrajne veze s mladićima, u kojima će se držati na distanci. Sve dok ju jednog dana na poslu u Budimpešti ne posjeti otac, koji joj odluči zatajiti svoj identitet te joj ispripovijedati lažnu priču o njezinim roditeljima.
 

Godine 1969. prikazana u konkurenciji festivala u Valladolidu, drama Sunce je zašlo debitantsko je dugometražno ostvarenje scenaristice i redateljice Márte Mészáros, ujedno i prvi mađarski dugometražni film koji je režirala žena. Djelo u kojem je autorica naznačila temeljne tematske preokupacije kojima će se baviti u svojim kasnijim filmovima, od bavljenja snažnim ženskim likovima uz razmjerno marginaliziranje muških, koji funkcioniraju kao emocionalni ili seksualni objekti u odnosu prema kojima se junakinje profiliraju i emancipiraju, preko propitkivanja tradicionalnih rodnih uloga do fokusiranja na odnose među generacijama, ponajviše na relacije između majki i očeva s jedne te djece s druge strane, odlikuju dvije važne značajke koje će do punog izražaja doći u sljedećim autoričinim filmovima.

Ne samo izraženo zanimanje za sudbine žene u suvremenom mađarskom društvu onog vremena, te naglašeni realistički izvedbeni prosede sa zamjetnim utjecajem dokumentarizma. Djelo koje se u Hrvatskoj prikazivalo i pod naslovom Djevojka, te u kojem naslovnu ulogu odlično interpretira onodobna mađarska pop-rock zvijezda Kati Kovács (Svježi vjetrovi Miklósa Jancsóa, tadašnjeg redateljičina drugog supruga), naznačava i ostale kasnije ključne teme autoričina stvaralaštva, ponajprije razorene obitelji i stanja u njima, potraga za stabilnošću u nesigurnom svijetu te feminizam koji će također postati zaštitni znak autoričina rada. Moderni i urbani senzibilitet protagonistice tako se sukobljava s konzervativnim stavovima žene koja ju je donijela na svijet, ali s kojom djevojka ima malo toga zajedničkog. Djevojka odlično funkcionira i kao suptilan i studiozan portret mlade žene koja želi doznati odakle je stigla i kakvo joj je zaleđe, da bi mogla shvatiti kamo ide.

Autor teksta: Josip Grozdanić

c/b, 90'