ULOGE:
Jodelle Ferland (Jeliza-Rose),
Jeff Bridges (Noah),
Jennifer Tilly (kraljica Gunhilda),
Janet McTeer (Dell),
Brendan Fletcher (Dickens),
Dylan Taylor (Patrick)

SCENARIJ:
Tony Grisoni,
Terry Gilliam (prema romanu Mitcha Cullina)

FOTOGRAFIJA:
Nicola Pecorini

GLAZBA:
Jeff Danna,
Mychael Danna

MONTAŽA:
Lesley Walker

Sadržaj:

Emotivna Jeliza-Rose osamljena je i emotivna djevojčica bujne mašte, koja odrasta uz otuđenog oca Noaha i ekscentričnu majku imenom Queen Gunhilda, oboje teške narkomane. Bježeći od samoće, Jeliza-Rose je izgradila čitav svoj imaginarni intimni svijet, u kojem često zamišlja da putuje i u kojem joj jedino društvo prave oštećene glave četiriju lutaka. Dok zamišlja putovanja vlakom i vodi duge razgovore s lutkama Mustique, Sateen Lips, Glitter Gal i Baby Blonde, Jeliza-Rose svakodnevno svojim roditeljima priprema doze narkotika. Nakon što jednog dana Queen Gunhilda premine od predoziranja, Jeliza-Rose dozna da se s ocem seli u staru kuću njegove pokojne majke, u trošno zdanje smješteno u kukuruznom polju nedaleko željezničke pruge. Stigavši u svoj novi dom, Jeliza-Rose shvati da je to kuća sasvim neprikladna za život, te da Noah, ocvala i neodgovorna rock-zvijezda, i dalje nastavlja s narkomanskim seansama. Ipak, ona ubrzo otkrije da na derutnoj farmi u najbližem susjedstvu žive psihotična sredovječna žena Dell i njezin mlađi brat, mentalno hendikepirani mladić Dickens. Kad joj uskoro od prevelike doze droge premine i otac, Jeliza-Rose će se na neobičan način početi zbližavati s Dickensom i Dell.

Godine 2005. na prestižnom festivalu u San Sebastiánu ovjenčana nagradom Međunarodne kritike FIPRESCI u kategoriji najboljeg redatelja, tematski intrigantna, prilično sugestivna i vizualno vrlo dojmljiva fantastična drama Tideland suscenarista i redatelja Terryja Gilliama, darovitog animatora i pridruženog američkog člana legendarne britanske komičarske skupine Monty Python, uspjela je adaptacija istoimenog bestseler romana američkog prozaika Mitcha Cullina. Riječ je o izrazito stiliziranom, pomaknutom, vizualno i likovno nerijetko fascinantnom i pomalo hermetičnom ostvarenju u kojem Gilliam još jednom dokazuje svoje scenarističko i redateljsko umijeće. Ostvarenje za koje scenarij uz redatelja supotpisuje ugledni i nagrađivani Tony Grisoni, koji je s Gilliamom surađivao i na filmovima Strah i prijezir u Las Vegasu i Čovjek koji je ubio Don Quixotea, a suautor je i predloška provokativne serije Mladi papa Paola Sorrentina, tipično je Gilliamovo djelo napučeno slikovitim karakterima, oniričkim vizijama i bizarnim situacijama. Filmovi Terryja Gilliama, sve do zasad posljednjeg Čovjeka koji je ubio Don Quixotea, su pomaknute crnohumorne fantazije, anarhoidne i bizarne snolike vizije, ekscentrični eksperimenti i nadrealne igrarije. Možda temeljni razlog trajnog Gilliamova kultnog statusa leži u činjenici da su filmofili u njemu prepoznali umjetničku osobnost vrlo sličnu, a možda i identičnu onoj protagonista njegovih najuspjelijih filmova, osobnost umjetnika koji do kraja vjeruje u svoje ideale i spreman ih je beskompromisno slijediti, umjetnika koji živi u svojim filmskim svjetovima i za te svjetove, koji nikad ne odustaje i ne pristaje na ustupke, bez obzira na cijenu koju za to morao platiti. Trajno pamtljivi likovi iz najuspjelijih Gilliamovih filmova su izraziti osobenjaci naglašeno apartni u odnosu prema vlastitu okruženju, pojedinci koji se iz vizure ´običnih´ i ´svakodnevnih´ ljudi u njihovoj okolini doimaju u pravilu izgubljenima i mentalno nestabilnim čudacima, plemeniti gubitnici koji su izlaz iz neke traume ili nerješive životne situacije pronašli u bajkovitom svijetu iluzija i mašte u kojemu vrijede posebna pravila i u kojemu su ostali tek tragovi stvarnosti. U uspjelijim Gilliamovim filmovima svijet mašte je bolji, pravedniji, pošteniji, plemenitiji i normalniji, i pozitivno konzervativan, dok je realnost nepodnošljivo prozaična, gruba, manipulativna i pohlepna. Iako se zbivanja u filmu odigravaju u ruralnim predjelima Teksasa, snimanja u eksterijerima su obavljena na lokacijama u zapadnoj Kanadi, dok su interijeri snimljeni u također kanadskoj provinciji Saskatchewan.

boja, 120'