ULOGE:
Lucyna Winnicka (Maria),
Margit Makay,
Károly Kovács,
András Bálint (Andris),
Erzsi Pásztor (Erzsi),
Edit Lenkey (Baba)

SCENARIJ:
Luca Karall,
István Szabó

FOTOGRAFIJA:
Sándor Sára

GLAZBA:
Zdenkó Tamássy

MONTAŽA:
János Rózsa

Sadržaj:

Jedna zgrada u Budimpešti određena je za rušenje, a stanari koji se polako iz nje iseljavaju prisjećaju se brojnih burnih događaja u nedavnoj mađarskoj povijesti. Topla je ljetna večer, a dok je pred ljudima nesigurna budućnost sjećanja na prošlost vode ih u razdoblje od kraja Drugog svjetskog rata do vremena u kojem žive. Jedna od stanarki je gospođa Gaskóy, pekareva supruga koja je tijekom rata u potkrovlju zgrade skrivala bjegunce pred nacistima. Tu je i njezina susjeda Maria, koja se prisjeća da je također tijekom rata bila uhićena. Stanarima sjećanja naviru u fragmentima, u njima se njihovi osobni životi i sudbine prepleću s traumatičnim događanjima kakvi su Drugi svjetski rat i pobuna 1956. godine, a uspomene su ponekad obojane nostalgijom i žaljenjem za propuštenim prilikama, ali i nelagodom i bolnim intimnim detaljima.

Godine 1974. ovjenčana dvjema nagradama na Međunarodnom filmskom festivalu u Locarnu te iste godine s uspjehom prikazana na festivalu u Chicagu, povijesna egzistencijalna drama suscenarista i redatelja Istvána Szabóa emotivno je i angažirano ostvarenje koje ponajbolje funkcionira kao dojmljiv prikaz snage ljudske volje i ustrajnosti u suočenju s traumatičnim i teško podnošljivim izazovima i okolnostima. Posrijedi je ambiciozno zamišljeno i realizirano djelo koje zahvaljujući autorovoj umješnosti, suptilnosti i senzibilitetu istodobno uspijeva biti i duhovito i sjetno i oporo i provokativno i povremeno halucinantno, te koje osim sugestivne režije i efektne fotografije Szabóova višekratnog suradnika Sándora Sáre (Otac (Dnevnik jedne vjere), Budimpeštanske priče) odlikuju i dramaturška zaokruženost, ritmička naracija te uvjerljive glumačke interpretacije galerije karakterno intrigantnih likova. Dok se ugođaj kreće od sudopernog realizma preko poetskog realizma do nadrealizma, na motivskoj i značenjskoj razini moguće je detektirati utjecaje proze Borgesa i Prousta.

boja, 97'