ULOGE:
Toni Servillo (Jep Gambardella),
Carlo Verdone (Romano),
Sabrina Ferilli (Ramona),
Carlo Buccirosso (Lello Cava),
Iaia Forte (Trumeau),
Pamela Villoresi (Viola)

SCENARIJ:
Paolo Sorrentino,
Umberto Contarello

FOTOGRAFIJA:
Luca Bigazzi

GLAZBA:
Lele Marchitelli

MONTAŽA:
Cristiano Travaglioli

Sadržaj:

Rim tijekom još jednog idiličnog ljeta, dok turisti hitaju na brežuljak Gianicolo. Sredovječni Jep Gambardella novinar je koji je jednom davno u mladosti napisao svoj jedini roman, a koji već niz godina uživa u tituli neokrunjenog kralja na zabavama gradskog jet-seta. Jep je neodoljivi šarmer koji unatoč prvim znakovima starosti punim plućima uživa u gradskoj društvenoj sceni, te koji mnogo vremena provodi na luksuznim večerama i zabavama na kojima su njegov blistavi um i ugodno društvo uvijek dobrodošli. On je podjednako uspješan novinar i zavodnik, a davno napisani roman mu je osim književne nagrade priskrbio i ugled frustriranog spisatelja. Jep je zapravo ozbiljno razočaran čovjek koji svoje pravo stanje prikriva cinizmom i gorkom lucidnošću. Njegov roman nosi naslov Ljudska aparatura, a na zabavama koje priređuje na terasi svog rimskog stana koji gleda na Koloseum on se trudi razotkrivati upravo tu ´ljudsku aparaturu´. Jep je već dobrano umoran od svog životnog stila, a dok piše kolumne o kulturnim i društvenim zbivanjima prisjeća se vlastite mladosti i velike ljubavi Elise. No kad se proslava njegova 65. rođendana poklopi sa šokantnom viješću o Elisinoj smrti, Jepa će početi preplavljivati osjećaj životne neispunjenosti pa čak i odbojnosti prema sebi i drugima.

Godine 2014. nagrađena Oscarom u kategoriji najboljeg filma s neengleskog govornog područja, iste godine ovjenčana i najprestižnijom britanskom filmskom nagradom BAFTA u toj kategoriji, te godinu ranije prikazana u konkurenciji festivala u Cannesu, sjajna egzistencijalna drama autora priče i redatelja Paola Sorrentina ostvarenje je koje se tematikom i senzibilitetom nastavlja na modernistička remek-djela kakva su tijekom 60-ih godina prošlog stoljeća snimali velikani poput Michelangela Antonionija, Federica Fellinija i Alaina Resnaisa. Djelo za koje je scenarij prema Sorrentinovoj priči napisao njegov čest suradnik Umberto Contarello, koji je zajedno s njim jedinu od četiri nominacije za nacionalnu filmsku nagradu David di Donatello potvrdio 2012. godine za predložak humorne glazbene drame Ovo mora biti pravo mjesto, funkcionira kao izniman portret današnjeg Rima, koji prikazuje na istodobno duhovit, sjetan i apsurdan način. U izvedbi Sorrentina, Contarella i iznimno raspoloženog Tonija Servilla u glavnoj ulozi, Rim je pozornica na kojoj se kao svojevrsni performans odigrava život. Istovremeno, film predstavlja i izazovnu, moćnu i uzbudljivu priču o hedonizmu i izgubljenoj ljubavi, koja je nadahnuta osobito Fellinijevim filmovima Slatki život, Osam i pol i Rim te Antonionijevim klasicima Avantura i Noć. Kao što je Slatki život bio prikaz lutanja također novinara Marcella Rubinija kroz noći ´vječnog grada´, tako i protagonist Sorrentinova filma za ´velikom ljepotom´ traga kroz cjelonoćne zabave koje maničnu katarzu doživljavaju u ´vlakićima koji ne vode nikamo´. Osim redateljevih modernističkih izvedbenih postupaka, koji su povremeno obogaćeni i notom ironije, vrline filma su i nelinearna naracija, izbjegavanje konkretnijeg zapleta, brisanje granica između realnosti i njezina subjektivnog doživljaja te kritički pogled na stanje suvremenog svijeta, društva i duha.

boja, 141'