ULOGE:
James Stewart (John 'Scottie' Ferguson),
Kim Novak (Madeleine Elster / Judy Barton),
Barbara Bel Geddes (Marjorie 'Midge' Wood),
Tom Helmore (Gavin Elster),
Henry Jones (mrtvozornik)

SCENARIJ:
Alec Coppel,
Samuel A. Taylor (prema romanu Pierrea Boileaua i Thomasa Narcejaca)

FOTOGRAFIJA:
Robert Burks

GLAZBA:
Bernard Herrmann

MONTAŽA:
George Tomasini

Sadržaj:

Emotivnog Johna ´Scottieja´ Fergusona, nekad sposobnog detektiva iz San Francisca, još uvijek progone sjećanja na tragediju koja se zbila tijekom noćne potjere za jednim zločincem. Loveći kriminalca koji je bježao preko gradskih krovova, John se u trenutku nepažnje okliznuo i, želeći izbjeći pad u smrt, posljednjim atomima snage uhvatio za oluk. Pokušavajući mu pomoći, jedan se policajac tada previše nagnuo i poginuo pri padu sa zgrade. Nakon tog događaja John se počeo panično bojati visine te se, mučen osjećajem krivnje, odlučio povući iz službe. Opuštajući se u društvu romantične slikarice Marjorie ´Midge´ Wood, svoje najbolje prijateljice koja je u njega platonski zaljubljena, John, tjeran znatiželjom, pristane pomoći svom starom prijatelju Gavinu Elsteru, vlasniku brodogradilišta čija senzibilna supruga Madeleine pati od neobičnog psihičkog poremećaja. Naime, Madeleine često izgubi osjećaj za vrijeme te zna sate provesti u lutanju gradom ili pomnom promatranju jedne slike u muzeju. U tome ne bi bilo ništa čudno da ona odnedavno ne pati od amnezije zbog koje se uopće ne sjeća tih sati. Zabrinut za svoju suprugu, Gavin uspije nagovoriti Johna da je neko vrijeme prati, te ga detaljno izvijesti o bilo čemu neobičnom. A kad prvi put ugleda Madeleine, Johna će atraktivna i profinjena plavuša smjesta privući. Slijedeći je iz dana u dan, postepeno će shvatiti da je ona opsjednuta tragičnom sudbinom privlačne Carlotte, djevojke koja je u dobi od 26 godina počinila samoubojstvo i čija je ljepota ovjekovječena na portretu u muzeju. Nedugo nakon što dozna da je Carlotta sahranjena na malom groblju podno zvonika stare španjolske misije, John će u posljednjem trenutku spasiti Madeleine prilikom njezina pokušaja samoubojstva skokom u more. Zbliživši se s nesretnom ženom, John će zaključiti da se među njima rodila neobična ljubavna veza, ali i prekasno shvatiti da je Madeleine odlučila opet pokušati samoubojstvo skokom s crkvenog zvonika.

Impresivna psihološka triler drama Vrtoglavica, 1959. godine nominirana za Oscara u kategorijama najboljeg zvuka i scenografije te 1958. nagrađena na međunarodnom filmskom festivalu u San Sebastianu, općenito se drži najuspjelijim i najutjecajnijim filmom legendarnog majstora horora i trilera Alfreda Hitchcocka, filmaša kojemu je nakon šest neuspjelih nominacija za Oscara 1968. godine dodijeljena počasna akademijina nagrada Irving G. Thalberg. Vrtoglavica je kompleksna, tjeskobna, izuzetno dojmljiva i sugestivna ekranizacija hvaljenog krimića D´entre les morts (Od mrtvih), nastalog iz pera Pierrea Boileaua i Thomasa Narcejaca, za čijim su romanima filmaši često posezali i prema čijim su proznim predlošcima snimljena remek-djela Demoni Henrija-Georgesa Clouzota i Oči bez lica Georgesa Franjoua. Hitchcockov je film maestralno režirana, iznimno slojevita i mnogoznačna karakterna studija, uznemirujuće ostvarenje polaganog tempa i svojevrsno slobodno čitanje grčkog mita o Orfeju i Euridiki, u kojem redatelj temeljito i kirurški precizno pokazuje kako se ljubav i strast mogu upotrijebiti kao oružja manipulacije i zločina. Priču svog filma Hitchcock je smjestio na strme ulice San Francisca, grada na američkoj zapadnoj obali koji se zahvaljujući magličastoj i snolikoj fotografiji Roberta Burksa, snimatelja nagrađenog Oscarom upravo za rad na Hitchcockovu filmu Drž´te lopova, doima poput nekog europskog velegrada. Hitchcock se vješto poigrava očekivanjima gledatelja, intrigantno umnaža motiv dvostrukih identiteta i često briše granicu između sna i jave. U film koji predstavlja najdojmljiviju celuloidnu obradu motiva nekrofilije i opsesivne ljubavi Hitchcock je dijelom preslikao osobni odnos prema hladnim, erotiziranim i profinjenim plavušama, glumicama koje je pomalo sadistički moderirao u skladu s potrebama uloga i svojim viđenjima kobnih ljepotica, zahtijevajući da se i izvan setova dotjeruju prema njegovim zamislima. Prisiljen umjesto Vere Miles u najvažnijoj ženskoj ulozi angažirati Kim Novak, Hitchcock je film napučio fascinantnim karakterima, njihovim složenim i iznimno slojevitim međuodnosima, bolećivom emotivnošću, provokativnim konotacijama, uznemirujućom simbolikom, strastvenom vizualnošću i podtekstom podatnim za bezbrojna iščitavanja i tumačenja. Osim spomenutom nekrofilijom i patološki opsesivnom ljubavlju, Hitch je netipičnog protagonista Scottyja opteretio i osjećajima nesigurnosti i krivnje zbog smrti kolege, posesivnošću, sadizmom te naslovnom vrtoglavicom. Zbog spomenutih nedostataka, Scotty se pomalja kao lik koji je istodobno manipulant ali i vrlo podatan za žrtvu manipulacije, što ispravno shvaća pravi ubojica. Kroz Scottyjeve odnose s Madeleine / Judy i njegovom prijateljicom Midge Wood, slikaricom nesretno zaljubljenom u (anti)junaka, Hitchcock nam podastire gotovo sva moguća patološka obilježja muškarčevih odnosa prema ženi: slijepu ljubav, submisivnost, dominaciju, posesivnost, agresivnost, autodestruktivnu težnju za stvaranjem idealne (nepostojeće) žene, plahost, nesigurnost i ravnodušnost. Umjesto da gledatelja identificira s likom Scottyja, što bi s obzirom na spomenute mane bilo teško moguće, redatelj nas stavlja u poziciju studioznog analitičara njegova složena karaktera, ali nas i prisiljava da u samima sebi prepoznajemo neka od obilježja protagonistove osobnosti. Izborom fantastičnog Jamesa Stewarta, filmskog ´sveameričkog´ momka, Hitchcock iznimno inteligentno destruira njegov celuloidni image, pretvarajući ga u bespomoćnog otkrivača svojih i naših perverzija. U cjelini, Vrtoglavica je fascinantna meditacija o okrutnosti ljubavi.

boja, 138'