ULOGE:
Warren Finnerty,
Jim Anderson,
Henry Howard,
Tom Lillard,
Steven Ben Israel,
Gene Lipton,
Rufus Collins,
Michael Elias

SCENARIJ:
Kenneth H. Brown

FOTOGRAFIJA:
Jonas Mekas

MONTAŽA:
Adolfas Mekas

Sadržaj:

March 7, 1957 – U. S. Marine Corps – Camp Fuji, Japan - najradikalniji film braće Mekas počinje definiranjem vremena i mjesta radnje. Slijede sablasne scene koje prikazuju sustavno mučenje koje trojica marinaca provode nad desetoricom zatvorenika – oni su brojčano jači, no svejedno pokorni. Pod kričavim, jarkim svjetlom zatvorenici bespogovorno slušaju naredbe svojih nadređenih – sve je to u roku dužnosti. Kamera drhtavo prati zbivanja iz intimne blizine, kao da je u rukama jednog od zatvorenika ili je pak ovdje radi perverznog užitka nadređenih. Kao da je i sama zatočena i ne može umaknuti užasu koji se pred njom odvija, iako je istovremeno fascinirana njime.

Zatvor je predstava njujorške underground kazališne skupine Living Theatre i dramaturga Kennetha H. Browna čiju izvedbu braća Mekas snimaju u formi pseudodokumentarca, a izvor inspiracije bilo im je kazalište okrutnosti koje je koncipirao Henry Becque i poslije revitalizirao Antonin Artaud u svojoj seminalnoj raspravi Kazalište i njegov dvojnik. Film je snimljen u gotovo ilegalnim uvjetima - noć prije nego što je predstava ukinuta zbog svoje eklatantno antirežimske i antimilitarističke poruke.

Brutalan, dokumentaristički portret života u vojnom zatvoru nepopustljiv je, gotovo opsesivan, u svojem prikazivanju degradacije čovjeka. Nakon što je odgledao Zatvor gledatelj se osjeća iscrpljenim i izmučenim. Definitivno nije u pitanju iskustvo koje bi itko htio tako skoro ponoviti. Dok se pred nama rasprostire suvremena inkarnacija pakla, fikcija i stvarnost se isprepliću, a brutalan napad na razum i osjećaje ostavlja zastrašujuć učinak. Počinjemo se preispitivati o prirodi slobode i nasilju koje se nad njom vrši u gotovo svim kutovima svijeta – jer tanka opna dijeli nas od svakodnevnog, inkrementalnog podčinjavanja nehumanim društvenim normama do punokrvne političke represije. Iako se radnja filma odvija tijekom jedne noći, bojimo se (znamo) da toj noći nema kraja – snažan komentar na cikličnost nasilja nastaje spregom teatra i filma. Sve što možemo je pitati se hoće li košmar ikada završiti.

Produkcija: White Line Productions

c/b, 16mm, 68’