ULOGE:
Marlon Brando (Valentine Xavier),
Joanne Woodward (Carol Cutrere),
Anna Magnani (Lady Torrance),
Maureen Stapleton (Vee),
Victor Jory (Jabe M. Torrance),
R.G. Armstrong

SCENARIJ:
Meade Roberts,
Tennessee Williams (prema vlastitoj drami Orfej silazi)

FOTOGRAFIJA:
Boris Kaufman

GLAZBA:
Kenyon Hopkins

MONTAŽA:
Carl Lerner

Sadržaj:

Kad u noćnom klubu u New Orleansu u kojem radi kao zabavljač dođe do nereda, 30-godišnji Valentine Xavier zvan Zmijska koža dobije otkaz. Valentine je gitarist i lutalica koji je taj nadimak dobio zbog jakne od zmijske kože koju nosi, a koji po nalogu suca dobije zabranu zadržavanja u New Orleansu. Stoga se on svojim automobilom zaputi do okruga Two Rivers u Mississippiju, gdje se zbog kvara na automobilu bude prisiljen zadržati u gradiću u kojem zakon sprovodi podli šerif Jordan Talbot. Dok šerif na Valentinea gleda s podsmijehom, njegova dobrodušna i emotivno neispunjena supruga Vera Talbot u mladiću vidi dobru osobu kojoj odluči pomoći u prevladavanju loše sreće koja ga prati. No i Val želi okrenuti novu stranicu u životu, te prihvati posao prodavača u trgovini koju vodi ´Lady´ Torrance, supruga znatno starijeg i grubog invalida Jabea. A tu je i brbljava ekshibicionistica Carol Cutrere, crna ovca iz dobrostojeće južnjačke obitelji koju svi smatraju nedostojnom ženom.

Godine 1960. ovjenčana dvjema nagradama na festivalu u San Sebastiánu, drama redatelja Sidneyja Lumeta temeljena je na kazališnom komadu Orpheus Descending Tennesseeja Williamsa iz 1957., djelu u kojem je Williams preradio svoju neproduciranu dramu Battle of Angels iz 1940. godine. Ostvarenje u kojem je sam Williams svoj komad pretočio u scenarij, u suradnji s američkim scenaristom Meadeom Robertsom (Blue Silvija Narizzana), naglašeno je tjeskobna, mračna i pomalo pretenciozna lirska drama u kojoj se Lumet uglavnom uspješno trudi južnjačku gotiku spojiti s elementima grčkog mita. Premda je riječ o djelu u kojem je razvidno zaleđe kazališne drame, te u kojem je potrebna i očekivana ´kemija´ između Marlona Branda i oskarovke Anne Magnani (Tetovirana ruža) u dobroj mjeri izostala, zbog čega cjelini nedostaje ono nešto što bi se moglo nazvati ´dušom´, posrijedi je sugestivno režiran i neobično poetičan film napučen intrigantnim karakterima i njihovim provokativnim odnosima.

c/b, 119'