ULOGE:
George O'Brien,
Janet Gaynor,
Margaret Livingston,
Bodil Rosing,
J. Farrell MacDonald,
Ralph Sipperly

SCENARIJ:
Carl Mayer (prema priči Hermanna Sudermanna)

FOTOGRAFIJA:
Charles Rosher,
Karl Struss

MONTAŽA:
Harold D. Schuster

Sadržaj:

Nakon što atraktivna Gradska žena stigne u seosku zajednicu u kojoj ljudi iz grada ponekad provode vikende, s njom će vezu ubrzo započeti mladi Muškarac, oženjeni farmer. Riječ je o sofisticiranoj ženi koja bez mnogo truda uspije zavesti mladića, te ga počne nagovarati da se riješi svoje supruge i s njom započne novi život u gradu. Mladić pristane dražesnu, ali izgledom odveć običnu suprugu povesti na put u grad te ju putem utopiti u jezeru, ni ne sluteći da se ništa neće odvijati u skladu s njegovim planovima. Kad pokuša utopiti suprugu, shvati da to ne može napraviti te emocionalno slomljen odustane, nakon čega sa Suprugom nastavi put u grad. Kad stignu onamo, Muškarac i Supruga će se prvi put zateći u gradu te se oduševiti onim što vide i što ih okružuje. Tijekom boravka u gradu ponovo će uspostaviti međusobnu bliskost, da bi ih na povratku kući zadesila snažna oluja.

Godine 1929. ovjenčana Oscarima za najbolji film, glavnu žensku ulogu i fotografiju, romantična drama glasovitog Friedricha Wilhelma Murnaua (Nosferatu, Fantom, Posljednji čovjek) temeljena je na romanu A Trip to Tilsit njemačkog književnika Hermanna Sudermanna (Čast, Propast Sodome), prozi koju je u scenarij pretočio Carl Mayer (Kabinet dr. Caligarija), redateljev čest suradnik. Izvorno podnaslovljeno Pjesma o dvama ljudskim bićima, ovo ostvarenje se žanrovski, sižejno i ikonografski nastavlja na tradiciju „domaćinske melodrame” 19. stoljeća, koja je nudila priče o obiteljima ugroženima izvanjskim putenim iskušenjima. Pri tome su dobro i zlo kontrastirani dobrano u skladu s književnim romantizmom, na način da odanost tradicionalnim vrijednostima, pripadnost seoskoj zajednici i plava kosa simboliziraju dobro, dok su zanemarivanje tradicije, ženska emancipiranost, urbano okruženje i crna kosa simboli zla. Riječ je o arhetipskoj priči, što se očituje i u detalju da likovi nemaju imena nego su označeni svojim spolom i obiteljskim ulogama, no zahvaljujući sjajnoj karakterizaciji likova i naglašenoj emotivnosti cjelina izmiče značenjskoj i ideološkoj jednodimenzionalnosti. Jednostavnu priču Murnau nadograđuje modernističkim stilom i formom, uz promišljene pokrete kamere, dojmljivu uporabu svjetla, efektan simbolizam i impresivne optičke efekte ostvarene i višestrukim ekspozicijama te pretapanjima.

c/b, nijemi, 94'