Redatelj i scenarist, bio je među prvim diplomantima na praškoj filmskoj školi FAMU, gdje je studirao kameru. Tijekom ranih pedesetih prošloga stoljeća surađivao je s Vojtechom Jasnýem na kratkim i dugometražnim dokumentarnim filmovima. Zajedno su napravili dugometražni igranofilmski debut sa Dnes vecer vsechno skonci (1954). Nakon toga putovi su im se razdvojili, a jedan od prvih samostalno režiranih filmova Karela Kachyne bio je Král sumavy (1959). Pozornost filmske kritike privukao je početkom šezdesetih kada je započeo suradnju sa scenaristom Janom Prochazkom, a njihovi najpoznatiji radovi su Patnja (Trápení, 1961), Nadeje (1964), Neka živi republika (At' zije republika, 1965), Kočija za Beč (Kočár do Vídne, 1966) i Noc nevesty (1967). Nedugo nakon ruske invazije na njihovu domovinu snimaju Smesny pan (1969) i Uho (Ucho, 1970). Uho biva zabranjen i ponovno prikazan tek dvadeset godina kasnije. Prije smrti Jana Prochazke, 1971. godine, zajedno snimaju još I opet preskačem lokve (Uz zase skácu pres kaluze, 1970), a na špici filma je naveden scenarist Oto Hofman jer je Prochazki zabranjen rad. Kachyna je nastavio režirati, a zagrebačka je publika 2003. godine u sklopu Tjedna češkog filma imala priliku vidjeti retrospektivu filmova Uho, Opet preskačem lokve, Stiže vizita (Pozor, vizita!, 1981), Sestre (Sestricky, 1983), Smrt prekrasnih srndaća (Smrt krásnych srncu, 1986), Fany (1995). Godine 1999. na međunarodnom filmskom festivalu Karlovy Vary dobio je nagradu za izniman doprinos svijetu filma.