Charlie Chaplin, odnosno punim imenom Charles Spencer Chaplin, prva je i najveća zvijezda nijemog filma i ujedno jedno od najpoznatijih imena rane kinematografije. Bio je i scenarist, redatelj, montažer, producent te ujedno skladao i birao glazbu za svoje filmove.
Rođen je u glumačkoj obitelji u Londonu, a već sa osam godina počeo je i sam zarađivati na kazališnim daskama. Do dvadesete godine bio je već vodeća zvijezda pantomimičarske grupe Freda Karna. Gostujući s njom po drugi put u Americi, zapazili su ga iz filmskog studija Keystone
i 1913. godine mu ponudili posao. U siječnju iduće godine počeo je snimati filmove u Kaliforniji za Keystone. Te godine glumio je u trideset i sedam filmova od kojih je polovicu i režirao. Već u drugom filmu Kid Auto Races at Venice (1914.) pojavljuje se u liku skitnice koji će kasnije postati njegov univerzalno prepoznatljiv filmski lik. Iduće, 1915. godine glumio je u šesnaest filmova za filmsku kompaniju Essanay i sve ih je ujedno napisao i režirao uključujući Njegov novi posao (His New Job, 1915.) i Skitnicu (The Tramp, 1915.). Tijekom 1916. i 1917. godine snimio je dvanaest filmova za filmsku kompaniju Mutual među kojima treba istaknuti Šef odjela u robnoj kući (The Floorwalker, 1916.) poznat po prvoj upotrebi pokretnih stepenica na filmu, The Vagabond (1916.) i Rolanje (The Rink, 1916.). Nakon toga potpisao je ugovor vrijedan milijun dolara za dvanaest filmova za tvrtku First National Corporation, ujedno se počevši baviti i produkcijom. Zahvaljujući tom ugovoru stvorio je vlastiti filmski studio koji je koristio do 1952. godine. Od ugovorom potpisanih dvanaest filmova, snimio ih je devet uključujući A Dog's Life (1918.). Godine 1919. zajedno s Mary Pickford, Douglasom Fairbanksom i D.W. Griffithom je postao jednim od osnivača tvrtke United Artists u sklopu koje je ostvario osam dugometražnih filmova u periodu od 1923. do 1952. godine kada je prodao svoj udio u kompaniji. Iz tog perioda izdvajaju se kratki i srednjemertražni filmovi Mališan (The Kid, 1921.), The Idle Class (1921.), Pay Day (1922.) i Hodočasnik (The Pilgrim, 1923.). Nakon njih snima dugometražni Parižanka (A Woman of Paris: A Drama of Fate, 1923.) u kojem se pojavio tek u manjoj glumačkoj ulozi, a film je doživio kritički neuspjeh za razliku od Potjere za zlatom (The Gold Rush, 1925.). Nastavlja s jednako uspješnima Cirkus (The Circus, 1928.), Svjetla velegrada (City Lights, 1931.) i Moderna vremena (Modern Times, 1936.). Njegova tri najpoznatija posljednja američka filma su ujedno i zvučni filmovi; Veliki diktator (The Great Dictator, 1940.) u kojem je otvoreno, ali komično kritizirao Hitlera, daleko manje poznat Gospodin Verdoux (Monsieur Verdoux, 1947.) i Svjetla pozornice (Limelight, 1952.) u kojem se surađujući s Busterom Keatonom oprašta od nijemog filma, pantomime i komičnih filmova u kojima su obojica ostvarili karijere. Nakon što je godinama odbijao zatražiti američko državljanstvo, kad je 1952. godine zbog putovanja otišao u inozemstvo, SAD su mu odbile dozvolu za povratak. Chaplin je tadašnju suprugu, Oonu O'Neill poslao da poovršava njegove poslove te su nakon toga nastavili živjeti u Švicarskoj. U SAD se nije vratio dvadest godina i zabranio je tamošnju distribuciju svojih filmova. Godine 1957. neuspjelo je snimio film Kralj u New Yorku (A King in New York, 1957.), satiru američke demokracije, a u državu se ipak i uspješno vratio 1971. godine kada je u Hollywoodu primio počasnu nagradu američke filmske Akademije za životno dostignuće u kinematografiji.