Ljetna međuigra

Sommarlek, igrani, Švedska, 1951

REŽIJA: Ingmar Bergman

Ljetna međuigra

ULOGE:
Maj-Britt Nilsson (Marie),
Birger Malmsten (Henrik),
Alf Kjellin (David Nyström),
Annalisa Ericson (Kaj),
Georg Funkquist (Erland) Stig Olin

SCENARIJ:
Ingmar Bergman,
Herbert Grevenius

FOTOGRAFIJA:
Gunnar Fischer

GLAZBA:
Erik Nordgren,
Bengt Wallerström

MONTAŽA:
Oscar Rosander

Sadržaj:

Mlada Marie je uspješna, ali emotivno pomalo hladna i distancirana primabalerina iz Stockholma, 28-godišnja djevojka koja u sklopu priprema za balet Labuđe jezero čeka probu kostima. Brine ju starenje, koje je u karijerama balerina i baletana izuzetno bitno, kao i to čime će se baviti kad jednog dana baletne papučice objesi o klin. Kad joj neočekivano stigne pošta, Marie će shvatiti da je primila dnevnik mladog Henrika, njezine prve ljubavi. Mladića je upoznala trinaest godina ranije, na brodu kojim je putovala na ljetovanje kod ujaka Erlnda i ujne Elisabeth. Kad ubrzo dozna da je premijera Labuđeg jezera odgođena, Marie odluči vrijeme iskoristiti za putovanje na otok gdje joj žive ujak i ujna, te gdje je započela njezina romantična veza s Henrikom, senzibilnim i ljubomornim momkom koji je od svoje umiruće tetke trebao naslijediti bogatstvo. I za Marie i za Henrika bilo je to nezaboravno ljeto, no njihova je veza nažalost tragično završila.

Godine 1952. prikazana u konkurenciji festivala u Cannesu, romantična drama suscenarista i redatelja Ingmara Bergmana jedno je od značajnijih ostvarenja autorove filmografije. Ne samo stoga što je Bergman njime prekinuo niz komercijalno neuspješnih projekata koje ni kritika nije dočekala blagonaklono, nego i stoga što je u njemu jasno naznačio niz tema i motiva kojima će se tijekom 50-ih godina intenzivno baviti. Ponajprije je riječ o motivu odnosa iluzije i stvarnosti, ali i o analitičkom pristupu ženskoj psihi uz česta variranja istog karaktera kroz nekoliko likova. Posrijedi je Bergmanov osobni projekt, ujedno i jedan od rijetkih iz tog vremena kojim je bio zadovoljan i u kasnijim razdobljima karijere i života, a u kojemu je ostvario ravnovjesje između idiličnog i tjeskobnog ugođaja. Iako cjelini većinom dojmljive ugođajnosti, za koju su zaslužne i fotografija njegova čestog suradnika Gunnara Fischera te glazba Erika Nordgrena i nepotpisanog Bengta Walleströma, nedostaje izrazitije dubine, razvidne su Bergmanova autorska samosvijest i zrelost, kao i izvedbena svježina te sugestivna liričnost, osobito u sekvencama idilične ljubavne međuigre mladog para.

c/b, 96’

Trailer