ULOGE:
Graham Chapman,
John Cleese,
Terry Gilliam,
Eric Idle,
Terry Jones,
Michael Palin,
Carol Cleveland

SCENARIJ:
Graham Chapman,
John Cleese,
Terry Gilliam,
Eric Idle,
Terry Jones,
Michael Palin

FOTOGRAFIJA:
Peter Hannan,
Roger Pratt

GLAZBA:
John Du Prez

MONTAŽA:
Julian Doyle

Sadržaj:

Jednog naizgled običnog radnog dana u jednom londonskom osiguravajućem društvu izbije pobuna ostarjelih činovnika koji u njemu rade. Živahni starčići ubrzo će se pretvoriti u varijacije gusara te će naposljetku izvući sidro kojim je kuća bila usidrena u ulici i kućom otploviti sve do ruba svijeta. Potom slijedi prikaz segmenata ljudskog života od rođenja do smrti. U jednoj katoličkoj obitelji žena usred obavljanja kućanskih stojeći na nogama rodi, nakon čega novorođenče bude smješteno među više desetaka njezine djece, od kojih su neka smještena u ladicama ormara i na sličnim mjestima. Dok u njihovu susjedstvu jedan protestantski par komentira brojnost djece kod katolika, pravi je trenutak da se kao poduka o važnosti muškog sjemena zapleše i zapjeva pjesma Every Sperm Is Sacred. Svakako, djeca se mogu roditi i u rodilištu, a tu je osobito važan stroj koji radi ´ping´. Katolički pogled na seks je specifičan, a o njemu nezainteresiranim učenicima u školi vrlo plastično predavanje drži strogi profesor. Kad neki učenici budu nemirni, profesor će ih poslati na utakmicu ragbija u kojoj ne važe pravila fairplaya. Ono što slijedi je osebujan prikaz etapa ljudskog života u različitim situacijama, od rata u Africi preko prejedanja u restoranu i ne sasvim dragovoljnog doniranja organa do trovanja paštetom i odlaska u raj.

Godine 1983. na festivalu u Cannesu ovjenčana Velikom nagradom žirija te slijedeće godine nominirana za najprestižniju britansku filmsku nagradu BAFTA u kategoriji najbolje izvorne pjesme Every Sperm Is Sacred, koja je smjesta stekla kultni status koji uživa i danas, izvrsna mjuzikl-komedija koju redateljski potpisuju Terry Jones i Terry Gilliam na sjajan način elaborira intelektualizam i elitizam bizarnog humora glasovite komičarske skupine Monty Python. Riječ je o nerijetko urnebesno duhovitom i subverzivnom kolažu samo formalno tematski povezanih skečeva u kojima je humor univerzalan, citatnost nije isključivo metafilmske naravi, obvezni sastojci su inverzije i obrati, a u scenama koje isprva izgledaju ozbiljne i uobičajene iznenada se pojavljuju komika i apsurd koji razaraju uobičajenu strukturu. Likovi i situacije parodiraju se na svježe, originalne i neočekivane načine, također i na neočekivanim mjestima, a vizualno je izražena metaforičnost. Lucidnost i superiornost pri ismijavanju kulturalnih stereotipa nalikuju na postmodernističko parodiranje i pastiširanje, često na granici avangarde i modernizma. Film je svojevrsna studija apsurdnosti ljudske egzistencije, niz skečeva s mnogo nasilja, krvi i nešto seksa, u kojima pajtonovci tematiziraju rođenje, smrt i sve ono između njih što se kolokvijalno naziva životom, dakle djetinjstvo i odrastanje, sredovječnost i starost. Mogu se uočiti vizualni utjecaji filmova Federica Fellinija, Ingmara Bergmana i Busbyja Berkleyja, sam smisao života duhovito je kroz niz uputa dan na kraju s konačnom porukom koja bi otprilike glasila da smo svi, bez obzira kakvi smo, na svijet došli rođenjem i da bi kao takvi trebali biti dobri jedni prema drugima. Scenarij filma nastajao je na Jamajci, a tu su pajtonovci nabacivali ideje i napisali mnogo materijala za koji nisu znali kako ga smisleno uklopiti u cjelinu, da bi naposljetku Terry Jones izišao s idejom da se film oblikuje kao nečija životna priča. Izvorno je bio zamišljen i odlomak s Trećim svjetskim ratom, no od toga se odustalo jer se nije uklapao u priču o životu dijelom i kroz povijesna razdoblja. Isprva je kao ravnopravni dio filma bio zamišljen i 15-minutni uvodni film Trajno osiguranje Grimiz Terryja Gilliama, koji je trebao biti animirani segment poput svih znanih iz serije Leteći cirkus Montyja Pythona, no Gilliam se izrazito želio odmaknuti od animacije te režirati igrani film. U tom je filmu eksperimentirao s korištenjem minijatura u specijalnim efektima, a to će iskustvo kasnije primijeniti u Vremenskim banditima i Brazilu. Momci su studiju Universal umjesto scenarija poslali sinopsis na jednoj stranici i pjesmu koju je napisao Eric Idle, a u kojoj je on prema vlastitim riječima sažeo priču čitavog filma. Zasebnu je produkciju zahtijevala izvedba pjesme Every Sperm Is Sacred, za koju je koreografiju osmislila Arlene Phillips, koja je među ostalim surađivala na filmovima Annie Johna Hustona i Legenda Ridleyja Scotta, te na spotovima Donne Summer, Eltona Johna, skupine Queen, Tine Turner, Whitney Huston i Pet Shop Boysa, a izvedena je po uzoru na mjuzikl Oliver! Carola Reeda. U sekvenci rata sa Zuluima kao poginuli vojnik statira Michael Caine, što je svojevrsna posveta njegovoj prvoj glavnoj ulozi ostvarenoj u sjajnoj povijesnoj ratnoj drami Zulu Cyja Endfielda iz 1964. godine. Pajtonovci su bezuspješno na pojavljivanje u filmu pokušavali nagovoriti Clinta Eastwooda, Julie Andrews i Paula Newmana, glumci bi u sceni razgovarali o grijanju u kinima, a najbliže pristanku bio je Newman. Autor Vodiča kroz galaktiku za autostopere Douglas Adams, koji je s pajtonovcima surađivao kao scenarist jedne epizode Letećeg cirkusa..., tijekom rada ekipe na scenariju Terryja Jonesa je obavijestio da piše knjigu The Meaning of Liff, zbog čega na špici filma najprije piše The Meaning of Liff, a onda munja slovo f izmijeni u e. Scena povraćanja gospodina Creosotea u restoranu je za Quentina Tarantina jedina scena u bilo kojem filmu koja ga je istinski zgadila. Scenu u kojoj tigar britanskom časniku u Africi odgrize nogu napisao je Graham Chapman, nezavršeni student medicine koji je na tu ideju došao sjetivši se nastave na faksu, kad je medicinska sestra pred studente donijela ljudsku nogu.

boja, 107'