Nakon probe

Efter repetitionen, igrani, drama, Švedska, Zapadna Njemačka, 1984

REŽIJA: Ingmar Bergman

Nakon probe

ULOGE:
Erland Josephson (Henrik Vogler - stariji),
Ingrid Thulin (Rakel Egerman),
Lena Olin (Anna Egerman - starija),
Nadja Palmstjerna-Weiss (Anna Egerman - mlada),
Bertil Guve (Henrik Vogler - mlad)

SCENARIJ:
Ingmar Bergman

FOTOGRAFIJA:
Sven Nykvist

MONTAŽA:
Sylvia Ingemarsson

Sadržaj:

Ostarjeli Henrik Vogler iskusan je, racionalan i zahtjevan kazališni redatelj koji poslije proba predstava na kojima radi često ostaje sam na pozornici, razmišljajući i smišljajući nove projekte. Henrik trenutno postavlja komad Igra snova Augusta Strindberga, a kad jednog dana uobičajeno nakon probe ostane sam, na pozornici će mu se pridružiti mlada Anna Egerman, glumica koja u njegovoj novoj predstavi tumači glavnu ulogu. Opravdavajući se da traži narukvicu koju je izgubila, Anna zapravo želi razgovarati s velikim redateljem te s njim možda započeti ljubavnu vezu, kao i brojne glumice prije nje. No Henrik je nekad bio ljubavnik njezine majke Rakel, koju Anna nije voljela, te postoji mogućnosti i da je on njezin otac. Nakon što njih dvoje zapodjenu razgovor, na pozornici će im se pridružiti Rakel, koja od Henrika želi doznati je li njezina glumačka karijera završena, jer se pročulo da ima ozbiljnih problema s alkoholom. Rakel se ponaša nekontrolirano, vrišti, divlja i pokazuje svoje obnaženo tijelo, što će Henrika dovesti u iskušenje. A kad po njezinu odlasku Anna ostane nasamo s redateljem, u iskrenom razgovoru otkrit će mu mnogo o sebi.

Televizijski film scenarista i redatelja Ingmara Bergmana, koji dio filmske kritike svrstava među najznačajnija autorova ostvarenja, brbljav je teatarski komad realiziran za švedsku nacionalnu televiziju. Riječ je o djelu koje se u dobroj mjeri može interpretirati i u autobiografskom ključu, kao redateljeva osobna isprika zbog toga što je tijekom života prednost dao umjetnosti i umjetničkom stvaralaštvu, a ne obitelji. Bergman se i ovdje bavi svojom omiljenom temom odnosa među spolovima i unutar obitelji, a na ´tapetu´ su mu i kompleksne ženske osobnosti i njihova karakterna zrcaljenja u više likova, te ogorčenost kao posljedica nekadašnjih ljubavnih odnosa. U autobiografskom ključu film se može ´pročitati´ i kao autorov osvrt na patnje koje je tijekom života prouzročio ženama oko sebe, te kako se prema njima ophodio na loše i ponižavajuće načine. U naslovu koji je promoviran kao Bergmanov oproštaj s filmom, a koji to ipak naposljetku nije bio, jer je on tijekom sljedeća dva desetljeća nastavio režirati TV-projekte, redateljev alter-ego sjajno utjelovljuje njegov stalni suradnik Erland Josephson (Nostalgija i Žrtvovanje Andreja Tarkovskog, Samo jednom se ljubi Rajka Grlića, Variola Vera Gorana Markovića).

boja, 70’

Trailer