ULOGE:
Björk (Selma Jezkova),
Catherine Deneuve (Kathy),
David Morse (Bill Houston),
Peter Stormare (Jeff),
Joel Grey (Oldrich Novy)

SCENARIJ:
Lars von Trier

FOTOGRAFIJA:
Robby Müller

GLAZBA:
Björk

MONTAŽA:
François Gédigier,
Molly Malene Stensgaard

Sadržaj:

Selma Ježkova čehoslovačka je imigrantica koja 1964. godine živi u provincijskom američkom industrijskom gradiću. Selma radi težak posao i svakodnevno se bori da bi sebi i svom sinčiću Geneu osigurala koliko-toliko normalan život. Njezina najbolja prijateljica je Kathy, također Europljanka, brižna i sućutna žena koja će Selmi pomoći kad ova u amaterskoj kazališnoj postavi predstave Moje pjesme, moji snovi dobije ulogu Marije. Njezin i Geneov život mogao bi biti jednostavan da Selma ne krije ozbiljnu tajnu. Ona se suočava s gubitkom vida izazvanim genetskom degenerativnom bolešću, a dok polako tone u sljepilo jednaka budućnost prijeti i njezinu sinu. Da bi izbjegao takvu sudbinu Gene mora biti podvrgnut skupoj operaciji, za koju je Selma dosad prikupila nešto više od dvije tisuće dolara. No kad ta ušteđevina iznenada nestane, ona će svog stanodavca Billa optužiti za krađu, da bi pri njezinu pokušaju vraćanja ukradenog novca došlo do tragedije.

Godine 2000. na festivalu u Cannesu nagrađena Zlatnom palmom, dok je islandska glazbenica Björk osvojila nagradu kao glavna glumica, iste godine ovjenčana Europskom filmskom nagradom u kategorijama najboljeg europskog filma i također glumice, te sljedeće godine nominirana za Oscara u kategoriji najuspjelije izvorne pjesme koju je na tekst Larsa von Triera i islandskog umjetnika Sjóna izvela upravo Björk, impresivna mjuzikl-melodrama koju je von Trier potpisao kao suscenarist i redatelj završni je segment njegove neformalne Trilogije iskupljenja, koju zaokružuju naslovi Idioti i Lomeći valove. Dijelom realizirano po uzoru na postulate manifesta Dogme 95, dijelom s osloncem na klasične brodvejske i holivudske mjuzikle, a dijelom na poetiku Jeana-Luca Godarda, ostvarenje koje je von Trieru donijelo i prestižnu španjolsku filmsku nagradu Goya u kategoriji najboljeg europskog redatelja, dok je Björk bila nominirana za Zlatni globus kao glumica i suautorica najbolje izvorne pjesme, odlikuje dojmljiva dokumentaristička sugestivnost ostvarena uporabom kamere iz ruke i skokovitom montažom. Glazbeno-plesne točke s fantazijama protagonistice izuzetno su skladno uklopljene u naturalistički postuliranu cjelinu, likovnoj impresivnosti djela izuzetno pridonosi estetizirana fotografija uglednog i nagrađivanog Robbyja Müllera, danas pokojnog snimatelja koji je često surađivao s Wimom Wendersom i Jimom Jarmuschom, a uz Björk u naslovnoj ulozi izvrsne su role ostvarili sjajna francuska glumica Catherine Deneuve, pouzdani američki karakterni glumac David Morse (Zelena milja) i podrijetlom Šveđanin Peter Stormare (Fargo braće Coen, Wendersov Hotel od milijun dolara), redoviti negativac u raznorodnim američkim projektima. Slično filmu Lomeći valove, i ovo je von Trierovo ostvarenje u vrijeme premijere dijelom naišlo na ozbiljne prigovore feminističke kritike, koja je prigovarala zbog sadističke mizoginije i podržavanja patrijarhalnog modela prikaza žene kao žrtve. No takvi su prigovori bili neutemeljeni, jer von Trier protagonisticu Selmu profilira po uzoru na Antigonu, u skladu s čime je njezino žrtvovanje posljedica stavljanja ljubavi kao prirodnog zakona ispred patrijarhalnih zakona zajednice, odnosno društva. Autor ne propušta dobrotu i individualizam protagonistice kontrastirati neoliberalnom kapitalizmu koji oblikuje u konkretnom slučaju američko društvo.

boja, 140'