ULOGE:
Anthony Perkins (Norman Bates),
Vera Miles (Lila Crane),
John Gavin (Sam Loomis),
Martin Balsam (Milton Arbogast),
Janet Leigh (Marion Crane)

SCENARIJ:
Joseph Stefano po romanu Roberta Blocha

FOTOGRAFIJA:
John L. Russell

GLAZBA:
Bernard Herrmann

MONTAŽA:
George Tomasini

Sadržaj:

Četrdeset tisuća dolara gotovine koji će slučajno dospjeti u ruke Marion Crane, privlačne tajnice trgovca nekretninama, za mladu će ženu predstavljati preveliko iskušenje. Umjesto da ih položi na bankovni račun vlasnika tvrtke, ona će ih nagonski uzeti i pokušati pobjeći te započeti novi život. Putem prema Kaliforniji kao mitskoj meti svih bjegunaca, Marion će se zaustaviti da bi prenoćila u malome motelu Bates. Ugodna večer sa susretljivim i plahim vlasnikom Normanom Batesom, s kojim će se upustiti u razgovor o mladićima sličnima njemu i njihovim odnosima s majkama, bit će ujedno i posljednja u njezinu životu.

Dok se bude tuširala, pri čemu će je kroz rupicu u zidu dijelom promatrati i Norman, Marion će postati žrtvom okrutnog ubojice s nožem za kojeg se prema sjeni može naslutiti da je žena. Ubrzo potom bit će ubijen i privatni istražitelj Milton Arbogaste, koji će u motelu Bates pokušati razriješiti zagonetku Marionina nestanka. A sve će se dodatno zakomplicirati kad u potrazi za njom u motel Bates stignu i njezina sestra Lila te Marionin ljubavnik Sam Loomis.

 

Godine 1961. nominiran za četiri Oscara, među ostalim i u kategorijama najboljeg redatelja i sporedne ženske uloge, za koju je odlična Janet Leigh iste godine nominirana i za Zlatni globus, psihološki horor triler Psycho superiorna je adaptacija istoimena romana Roberta Blocha. Snimljen nakon najzabavnijeg Hitchcockova filma Sjever-sjeverozapad, film predstavlja i frojdovsku studiju voajerizma na koju je majstor bio osobito ponosan. Isprva gledatelje sugestivno vezujući uz lik nesretne Marion Crane (Janet Leigh), djevojke zaljubljene u slabića koja traži samo malo prave ljubavi i sreće, koja povjeruje da će žuđeno ostvariti krađom te koja greškom odluči prenoćiti u Motelu Bates, Hitchcock nas odjednom šokantno suočava sa scenom njezine okrutne smrti i uvodi u 'novi' film.

Glasovitu scenu ubojstva pod tušem, zacijelo najpoznatije majstorovo poigravanje očekivanjima publike i njegov dotad prvi eksplicitni nasilni prizor minuciozno razrađen u storyboardu Saula Bassa, u koji je Hitchcock ubacio tri ključna detalja: ubojičin nož koji se munjevito približava gledateljima, kratki kadar zasijecanja žrtvina trbuha i kadar otjecanja krvi, dio feministički orijentirane kritike je pogrešno tumačio redateljevom odlukom da Marion kazni zbog počinjene krađe i izvanbračnog seksa.

Od samog početka, od sekvence hotelske sobe u kojoj Marion i Sama Loomisa zatječemo netom nakon ljubavnog zagrljaja, Hitchcock se tijekom čitavog filma nizom detalja – Normanovo promatranje Marion pod tušem, balzamirane crne ptice koje zure u djevojku tijekom njene večere s Normanom, ubojstvo detektiva Arbogasta koji gine proboden u oko, očne duplje mumificirane Normanove majke – gdjekad i crnohumorno poigrava voajerizmom i istražuje njegovu prirodu, istodobno gradirajući dramsku i hororsku tenziju.

Također, tijekom čitavog filma lice Normana Batesa, kojeg sjajno tumači Anthony Perkins, uvijek se nalazi u polusjeni, čime nam redatelj uz pomoć direktora fotografije Johna Russella jasno sugerira dvojnost mladićeva identiteta i njegovu pravu prirodu znatno prije njezina otkrića. Vrijedi napomenuti da je Hitch planski odabrao Anthonyja Perkinsa za ulogu Normana Batesa, dobrim dijelom upravo zbog toga što je bila javna tajna da je dotični gay, pa je redatelj bio siguran da će on svoju nesigurnost, plahost i uvjetno rečeno ´dvojnost´ vlastite prirode (jedne prema unutra, a druge prema vani) efektno prenijeti i u lik koji tumači. Tako je i bilo, pa je Bates postao Perkinsova uloga karijere. Psycho je film koji se može gledati bezbroj puta, i svaki put se može s užitkom otkrivati nove detalje.

c/b, 109'