Tri sata za ljubav

igrani, melodrama, Jugoslavija: Hrvatska, 1968

REŽIJA: Fadil Hadžić

Tri sata za ljubav

ULOGE:
Stanislava Pešić (Maca),
Dragan Nikolić (Riki),
Tatjana Salaj,
Predrag Tasovac (gazda),
Mladen Crnobrnja (Zizi),
Lenka Neumann (Ankica),
Antun Vrdoljak

SCENARIJ:
Fadil Hadžić

FOTOGRAFIJA:
Frano Vodopivec

MONTAŽA:
Radojka Tanhofer

SCENOGRAFIJA:
Ozren Vuković

Sadržaj:

Mlada i privlačna Maca kućna je pomoćnica kod imućnog bračnog para zagrebačkih intelektualaca. Jedino slobodno vrijeme koje može posvetiti sebi jest nedjeljno poslijepodne. Upravo te nedjelje Maca izlazi s prijateljicom Ankicom koja dolazi s dečkom Zizijem i naočitim mladićem Rikijem. Nakon plesa Riki želi seks s Macom, no ona ga odbija i vraća se u stan, gdje je čeka gazda.

Tri sata za ljubav još je jedan Hadžićev film čija je iznimna kvaliteta otkrivena revalorizacijom tridesetak godina kasnije. Hadžić upečatljivo portretira mladu urbanu generaciju okrenutu zapadnim vrijednostima (auti, odjeća, plesnjaci, brendovi), a jedna od tih vrijednosti, seksualna revolucija, pokreće zaplet filma. Kritičari su uočili tematsko i stilsko oslanjanje filma na francuski novi val, pogotovo u liku glavnog muškog junaka Rikija, koji ponašanjem neodoljivo podsjeća na lik Michela Poiccarda iz Godardovog filma Do posljednjeg daha (čak su mu u filmu cure prišile nadimak Belmondo). Vjerojatno radi zapadnjačke ikonografije i novovalne lepršavosti film je bio popriličan hit u kinima, ali, kao u novovalnim filmovima, iza lepršavosti stoji tmurna egzistencijalna pozadina. Naime, film nam otkriva javnu tajnu da u socijalističkom društvu kao u kapitalizmu postoje kućne pomoćnice te, još gore, da su one kao u kapitalizmu predmet beskrupulozne eksploatacije. U ovom filmu buduća velika zvijezda Dragan Nikolić ostvario je svoju drugu filmsku ulogu, a glavna glumica Stanislava Pešić kasnije je postala televizijska glumačka zvijezda.

Produkcija: Filmska radna zajednica, Jadran film

boja, 35 mm, 100'