Vučje doba

Vargtimmen, igrani, Švedska, 1968

REŽIJA: Ingmar Bergman

Vučje doba

ULOGE:
Max von Sydow (Johan Borg),
Liv Ullmann (Alma Borg),
Gertrud Fridh (Corinne von Merkens),
Georg Rydeberg (Lindhorst),
Erland Josephson (Baron von Merkens)

SCENARIJ:
Ingmar Bergman

FOTOGRAFIJA:
Sven Nykvist

GLAZBA:
Lars Johan Werle

MONTAŽA:
Ulla Ryghe

Sadržaj:

Trudna Alma Borg supruga je slikara Johana, koja redatelju filma pripovijeda o tome kako je njezin muž nestao. Veći dio svake godine oni su provodili na udaljenom švedskom otoku Faro, gdje je Johana sve više počinjala mučiti nesanica. Želeći već izmučenom suprugu što više olakšati stanje, Alma je bdjela uz njega, svake noći s njim ostajući budna do vremena koje je on nazivao ´vučjim dobom´. Riječ je o posljednjem satu noći prije zore, satu u kojem se većina djece rađa i najviše ljudi umire. Johan je skicirao slike užasa koje bi usnuo u rijetkim trenucima sna, a kako je vrijeme prolazilo postajao je sve paranoidniji i rastrzaniji halucinacijama. Kad su oboje pozvani na večeru kod lokalnog zemljoposjednika baruna von Merkensa, kojoj je prisustvovala i Johanova nekadašnja ljubavnica Veronica Vogler, njegovo se stanje dodatno pogoršalo. Počeo je vjerovati da ga uzvanici na večeri namjerno muče, njegove su vizije postajale sve bizarnije, a naposljetku je povjerovao i da njegove slike počinju oživljavati.

Križanac psihološke drame i horora scenarista i redatelja Ingmara Bergmana, koji je film snimao na otoku Faro na kojemu je i sam imao kuću, djelo je u kojemu se autor ne samo vratio motivu kreativne krize umjetnika, nego i za njega neobično posegnuo za nadrealističkim motivima kao i tehnikom cinéma véritéa, uključujući scene s njim samim koji režira film te razgovara s glumcima. Takav je postupak Bergman kasnije objašnjavao tvrdeći da je obrađivao njemu samom odveć osobnu temu, zbog čega neki kritičari film drže nekovrsnom autobiografskom alegorijom, te je bio prisiljen kreirati svojevrsnu ´zaštitnu distancu´ prema publici. Djelo u kojemu se redatelj bavi nekima od temeljnih egzistencijalnih pitanja i dvojbi 20. stoljeća, od toga koji je smisao života bez Boga do odnosa subjektivnog i realnog kroz primarno subjektivnu percepciju stvarnosti, skladno se naslonilo na francuski novi val čiji su se prvaci intenzivno bavili motivom objektivne stvarnosti. U vrlo sugestivno režiranom i impresivno atmosferičnom filmu važan je i motiv pripovijedanja, odnosno prenošenja tj. posredovanja činjenica, od onoga o čemu Johan pripovijeda Almi do toga da je čitav film zapravo priča koju Alma pripovijeda redatelju. U glumačkoj su postavi Bergmanovi stalni suradnici Max von Sydow, Liv Ullmann, Erland Josephson i Ingrid Thulin.

c/b, 90’

Trailer