ULOGE:
Anita Björk (Rakel),
Eva Dahlbeck (Karin),
Maj-Britt Nilsson (Marta),
Gunnar Björnstrand (Fredrik Lobelius),
Jarl Kulle (Kaj)

SCENARIJ:
Ingmar Bergman (prema priči Guna Gruta)

FOTOGRAFIJA:
Gunnar Fischer

GLAZBA:
Erik Nordgren

MONTAŽA:
Oscar Rosander

Sadržaj:

Dok za stolom čekaju da se vrate njihovi muževi, četvorica braće Lobelius, njihove supruge započinju razgovor u kojem će podijeliti i neke bračne tajne. Rakel tako pripovijeda o braku s Eugenom Lobeliusom, otkrivajući da istovremeno održava i preljubničku vezu s mladim Kajem. Za tu je vezu Eugen spletom okolnosti doznao na vrlo traumatičan način, te je nakon otkrića i žestoke međusobne svađe zaprijetio da će počiniti samoubojstvo, da bi ga Rakel uz pomoć susjeda smirila te ga otad doživljava kao svoje dijete o kojem mora skrbiti. Marta pripovijeda o svojoj ljubavnoj vezi s Eugenovim bratom, slikarom Martinom s kojim je ostala u drugom stanju, a kad mu je željela priopćiti vijest o trudnoći zatekla ga je u društvu njihovog brata Fredrika, koj je Martinu upravo javio da im je umro otac. Trenutak nije bio zgodan jer je Martin odlučio ne otići na očevu sahranu, na što mu je Fredrik rekao da neće dobiti posao u obiteljskoj tvrtki, da bi iste večeri Martin predložio Marti da se raziđu. Fredrikova supruga je Karin, koja je s njim otišla na svečanost dodjele nagrade kraljevske obitelji, a nakon nezgode s pjenom za brijanje u Fredrikovu uhu na svečanosti, njih su se dvoje zatekli u zaglavljenom liftu te su poveli razgovor o međusobnoj nevjeri.

Godine 1953. prikazana u konkurenciji festivala u Veneciji, humorna drama scenarista i redatelja Ingmara Bergmana, priču za koju je napisala njegova tadašnja supruga i muza Gun Grut, kasnije intimna prijateljica Ive Andrića s kojim je izmijenila mnogo pisama, za redatelja je netipično epizodno strukturiran film. Epizodna struktura nije bila Bergmanov ´forte´, što je razvidno i u ovom ostvarenju, koje je ipak vrlo duhovito, šarmantno i zabavno, te koje nose raspoloženi nastupi glumačke postave u kojoj su i česti Bergmanovi suradnici Gunnar Björnstrand, Eva Dahlbeck i Maj-Britt Nilsson. Premda epizode nisu dovoljno duge da bi se likovi mogli na zadovoljavajući način profilirati, te njihovi karakteri ostaju tek naznačeni, ležernost, optimizam i pozitivizam cjeline funkcioniraju vrlo uspješno, što je u određenoj mjeri neobično u kontekstu Bergmanova opusa. Epizode nisu ujednačene kakvoće, ona u liftu je sjajna ali ostalima nedostaje slojevitosti i dubine, a u djelu je moguće detektirati detalje koji asociraju na film Pismo trima ženama Josepha L. Mankiewicza i komiku Ernsta Lubitscha.

c/b, 107’